Đorđe Pavlić

Vaša sećanja na utakmice, bivše igrače, legende...
Korisnikov avatar
Владика
Administrator
Postovi: 4320
Pridružio se: Sre Jan 19, 2005 12:58 pm

Đorđe Pavlić

Post od Владика »

preuzeto sa sajta reprezentacija.rs
Slika

Rođen 28. avgusta 1938. u Drenovcu.

Igrao u Slovenu (Ruma), zatim u FK Vojvodina. Za novosadski tim odigrao oko 400 utakmica. Navalni igrač. Centarfor, Borben, snalažljiv, vrlo efikasan, požrlvovan. Iako je bio visok samo 170 cm, dobro igrao glavom i pucao obema nogama. Gostovao u "Crvenoj zvezdi" na njujorškom turniru 1964.

Kao internacionalac nastupao je za bundesligaša MSV Duisburg (1966-1973) i u 173 prvenstvena meča postigao 21 pogodak.

Legendarni centarfor Đorđe Pavlić za „Vojvodinu” je već na prvih 300 utakmica postigao 301 gol i osvojio šampionat SFRJ. Kao gastarbajter „Duizburga” prekomandovan je u odbranu i sa kapitenom her Hartmutom Hajdemanom stvorio neprobojan bedem i za čuvene napadače poput Gerda Milera, Necera, Henesa ili veterana Uve Zelera.

Sa punih 28 godina, dozvolom FSJ, obreo se u Duizburgu, industrijskom centru Rurske oblasti i istoimenom prvoligašu tek profesionalizovane Bundes lige.

Pavlić, Šoškić (“Keln”), Šekularac (“Karlsrue”), Durkovića (Borusija”), te braća Čebinac ("Nirnberg") bili su prva kvalitetna generacija, ne previše skupa, kasnije sve brojnije jugo-kolonije u Nemačkoj, kojoj je nakon blage društvene liberalizacije i privredne reforme iz 1965. dozvoljeno, ne samo da promovišu Titovu samoupravljačku nesvrstanost, već i kod kapitalista zarade po koju deviznu paru. Kad je to već omogućeno zidarima, stolarima ili šloserima.

- “Legendarni Uve Zeler je već bio zreo za istoriju, kad me je trener odredio da ga čuvam, jer sam kao i on imao odličan skok. I šta ću, čovek se spremao za penziju i nisam hteo da ga maltretiram više nego što treba, a on se srećom nije ni usuđivao da priđe našem golu.
Zvezda “Kelna” Overat nikad nije krio koliko je nesrećan kad bi pre početka utakmice saznao da sam ja za njega zadužen. Kao bivši navalni igrač znao da mu kad mu blokiram levu nogu, preostaje jedino da se po terenu penzionerski rekreira.
Necer je nonšalantno trčkarao u krugu od jedva 15-20 metara, ali je onom svojom kopačkom broj 48 lopte delio kao rukom i na 40 metara udaljenom igraču. Međutim, čim mu legne na desnu nogu, ja sam se doslovno lepio za njega i jedino se bojao da mi ne ošteti organe za reprodukciju.

- " Gerd Miler je uvek bio korektan igrač, nije se bunio, kukao, psovao ili nedajbože udarao, ali nikad nisi mogao znati šta sve može da uradi u šesnaestercu. Zato sam ga na prvoj utakmici tako markirao da 78 minuta maltene nije pipnuo loptu. Međutim, u 79. minutu našem golmanu lopta samo dvadesetak centimera izmakne i on nam ćušne gol. Bog te mazo, baš sam se najedio", seća se Pavlić, jedan od najefikasnijih ’Vošinih’ golgetera svih vremena, odbrambenog učinka u Nemačkoj.

- “Kad je krajem proleća 1966 ’Voša’ tri kola pre kraja već praktično obezbedila svoju prvu šampionsku titulu, krenuli smo na kratku turneju po Holandiji, Belgiji i Nemačkoj. Vujadin Boškov, ondašnji direktor kluba, znao je da "Duizburg" traži centarfor, da će me gazde odmeravati, svi su igrali za mene, pa sam umesto jednog ili dva postigao sva tri gola. Na povratku u Jugu, inkognito se u avion ukrcao i menadžer Van Kleve, da me gledao i protiv sarajevskog “Želje”. I tu sam naravno dao gol. Odmah me je poveo u Nemačku na dve probne utakmice i lekarske preglede. Kad sam se vraćao za Novi Sad, na ime akontacije dali su mi “BMW 2000”, jer sam slagao da trenutno nemam autobomil", seća se Žorži (nadimak po kome ga je znala nemačka fudbalska javnost tokom tamošnje karijere od 1966. do 1973.), kako je postao pripravnik za gastarbajtera. Za razliku od Jugoslavije, gde je fudbal bio pre svega sport sirotinje radničke omladine iz prigradskih naselja, u Nemačkoj su ga mogli sebi priuštiti realitivno dobro situirani, koji su pre podne radili na pristojno plaćenim poslovima, najčešće u porodičnim firmama.

Srećom ga je u Duizburgu, ne samo kao saigrača već i prijatelja, odmah pod svoje uzeo za tamošnji popularni desni bek Hartmut Hajderman, za prijatelje Hate. Za deset sezona u Bundes ligi (1963 - 1972) her Hajdemanom je odigrao 262 tekme i postigao 18 golova, dok je u reprezentaciji nastupio 13 puta od 1966. do 1969. sa generacijom Bekenbauera, Sepa Majera, Henesa, Necera, Gerda Milera, Overata, Švarcenbeka, koja je sedamdesetih harala planetom. Svih deset sezona bio je Hate autoritativan kapiten, sa ne malim ovlašćenjima. Čak je mogao i da treneru sugeriše zamenu saigrača koji se ne zalaže ili ignoriše dogovorenu taktiku. Znao je i da se naljuti na svog prijatelja Žoržija, ako bi, pokušavajući da zaludi pritivnike proturajući im loptu kroz noge, ostao bez iste.

- “Kad sam stigao u FK ’Duizburg’ oni su bili prava porodica, jer je osam prvotimaca igralo zajedno od obdaništa, pa sam strepeo da ću biti strano telo, pogotovu što nisam znao nemački. No, nisu mi dozvolili da se osetim usamljeno i ubrzo me je Hate pozvao da se iz hotela preselim u njegovu kuću prepustivši mi ceo sprat. Zvali su me kasnije da pređem u neki drugi klub, ali takvo gostoprimstvo se ne sme izneveriti. Hatijeva supruga Eda je održavala i moj deo stana, a nijedno jutro nije moglo da, pre treninga, prođe bez zajedničke prve kafe i doručka.”

U prvoj sezoni postigao je Đole, za njega skromnih 11 golova, ali su gazde bile više nego zadovoljne. On je pak bio zadovoljan što je stekao novu porodicu, uklopio se u kolektiv i perfektno savladao nemački. (“Hate me je savetovao da na početku izbegavam previše druženje sa zemljacima, zbog naših nostalgičnih kuknjava na srpsko-hrvatskom jeziku. I bio je u pravu.")

Već nakon prve sezone Pavlić je postao ne samo nezamenjivi prvotimac, već i ljubimac navijača, pa je trener rizikovao salve zvižduka i ovacije “Žorži, Žorži”, domaće publike, ako bi ga za neku, manje važnu utakmicu izostavio iz tima. Međutim, naredne godine, Hate, koga protivnici nisu nimalo štedeli, teško se povredio - od silnih primljenih udaraca butni mišić je počeo da se okoštava - i morao je na nimalo jednostavnu operaciju. Trener Đula Lorant je u vozu, dok su putovali na utakmicu u Braunšvajg, mrtav ’ladan Žoržija, kao da je to podrazumeva obavestio, da će na desnom beku zameniti svog prijatelja, iako sam još od pionirskih dana igrao jedino u napadu. “Utešio” ga je kako će čuvati levo krilo nemačke reprezentacije Eriha Masa, koji je bio poznat kao brz, nepredvidiv i ništa manje prljav igrač.

Mada slučajno promovisan u beka Pavlić je te sezone proglašen za najboljeg strance cele Rurske oblasti. Kad se her Hajdeman vratio u tim, Đole je do kraja karijere igrao desnog halfa i sa prijateljem stvorio neprobojan bedem i za čuvene napadače poput Gerda Milera, Necera, Henesa, Overata ili veterana Uve Zelera. U vreme starinskog fudbala, kad je beku bilo, maltene pod pretnjom strogog zatvora, bilo zbranjeno da pređe ivicu svog šesnaesterca, dok se half eventualno smeo približiti centru, prelistavamo stare fotografije a na njima su Hate i Žorži uglavnom u napadu ili proslavljaju postignut gol. “Za centarfore i krila već smo bili postali strah i trepet, znali su da pored nas dvojice ne mogu proći. Kako nismo imali šta da radimo u odbrani osim ćaskamo sa našim golmanom, išli smo napred da sluđujemo protivničku odbranu”, objašnjava jednostavno her Hajdeman ovu taktiku po kojoj je “Duizburg” bio inovantan, mnogo pre no što su Holanđani patentirali “totalni fudbal”.

Kao centarfor sa dugogodišnjom kilometražom nije Đole nimalo srećan što je njegov debi kao beka u Bundes ligi buvkalno po krvi ostao upamćen:

- "Već u jednom od prvih napada mali me isfintira, centrira i umalo da primimo gol. Pogledam našu klupu i vidim da nisu nimalo srećni. Kad me Mas u prolazu nazvao jugoslovenskom svinjom rešim da ga uzmem u “ozbiljnu obradu”. Ponovo je pokušao da me pređe na istu foru, ali sam ga klizećim startom oduvao sve do atletske staze. U sledećem napadu, dok sam bio u skoku on mi krvnički nabije lakat u rebra - do danas osećam tu čvorugu - ali ja u doskoku sasvim “slučajno” laktom ateriram na njegovo ćelavo teme. Puče mu skalp, krv do kolena, na nosilima odneše ga na krpljenje, a domaća publika urla i hoće da me linčuje. Nazivali su me “Ciganinom” i “Jugoslovenskom svinjom”, valjda im je to prvo palo na pamet, što se tad nije, kao danas, podvodilo pod kategoriju političke nekorektnosti. Nisam se mnogo uzbuđivao, jer sam oguglao nakon svega što su mi dobacivali od Maribora i Rijeke, pa do Skoplja. Nigde u svetu fudbalski stadioni nisu operske sale.”

- “Na terenu smo se dogovarali pogledom i kad smo bili udaljeni 50 metara. Uz to smo mladog centarhalfa prilagodili našem stilu (zvao me je deda, jer sam bio daleko najstariji u timu), pa je on mogao da nam “vadi fleke”, ako se Hate i ja ’ulogorimo’ u napadu”, dopunjava ga Đole.

Poznat po boemskim i špriceraškim maratonima na Tvrđavi, nakon kojih je na tvrdim prvoligaškim utakmicama davao golove iz slobodnih udaraca, maestralno izvedenih i sa 25 metara ili zaluđivao i po tri odbrambena igrača, Pavlić je bio primoran da pređe na pivo, jer mu nisu baš pasovala nemačka vina. Dok ćaskamo Hate duhovito dobaciju kako je Žorži u Nemačkoj ostao veliki igrač, jer je vojvođanski “hoso lepeš“ zamenio “kenig pilsom”.

- “Za Nemce je fudbal biznis kao i svaki drugi, pa se očekuje da se igrači prema njemu odgovorno ponašaju. Niko ne proverava da li si celu noć terao keru, već da li sutra možeš da pošteno odradiš 90 minuta. Kad smo putovali do udaljenijih gradova, frižider klupskog autobusa morali smo i po dva puta da dopunjavamo. Naravno, ne ’kolom’ i ’fantom’", priseća se Đole davnih boemluka.

1962
Slika

1966
Slika
Korisnikov avatar
Voja
Dežurni spiker
Postovi: 9552
Pridružio se: Sre Jan 19, 2005 5:54 pm
Lokacija: Kome trebam, već zna...

Post od Voja »

Evo i moj mali prilog :wink:

Slika
Slika
Korisnikov avatar
Владика
Administrator
Postovi: 4320
Pridružio se: Sre Jan 19, 2005 12:58 pm

Re: Đorđe Pavlić

Post od Владика »

Ђорђе Павлић син сеоског млинара из Сремских Дреноваца је пошао у свет спорта преко Руме, али генетску клет није мимоишао. Иако фудбалски ас, један од најбољих голгетера које је Војводина дала - волео је више од свега живот. И то ноћни. У граду испод Петроварадинске тврђаве се још увек спомињу, препричавају и преносе приче о лумперајкама Ђорђа Павлића и његовог не-раздвојног друга Добривоја Тривића.

Тих шездесетих година овог века ми смо живели неки свој живот, присећа се Ђорђе Павлић. - Војводина је била шампионски састав, предводили су је Вујадин Бошков и Бранко Станковић, стручњаци светског гласа, а Чича (Тривић има овакав надимак и сада) и ја смо терали по своме сремачком обичају. Пред утакмицу са Црвеном звездом одемо на час у „Тврђаву", а Бранко конобар каже нема вина, био је Вујке и рекао ако се вас двојица појавите да вам то кажем. Добро нема, али има шприцера - ударимо у шалу... И када је Јаника засвирао ми кренусмо: рачун је био коректан. Сваки по 70 шприцера, а конобар Бранко је мерио на метар, искорачио је два пута преко чаша и закључио: момци било је по седамдесет - сваки! И ми одосмо. Сутра утакмица, а Стане нас мрко гле-да иако није знао шта је било претходне ноћи, али види „као да нас је поплава избацила". Ипак у тиму смо. И - Звезда је побеђена са 2:1, Војводина је крупним корацима закорачила ка шампионској титули.

Са те утакмице Павлић прича једну анегдотицу:

- Гол Звезде бранио је Ћосић, а бека је играо покојни Владимир Дурковић и када сам дао гол Ћосић ће Дурковићу „Куме оде мој кауч"... другим речима премија је изгубљена, а ја му рекох - добро нећу ти више дати ни један, али твој сам гост у Београду. Ипак, још један гол је дао Тривић, али Ћосић ме је дочекао у Београду на тада популарној Калемегданској тераси, певао је Звонко Богдан и одмах са врата: плаћам пиће и иће, али музика је твоја. После дивне ноћи зажалио је: боље му је било да је платио музику, у свом стилу ће Павлић.

И тако ређале су се луде ноћи Ђорђа Павлића, али голови су падали као на текућој траци. Војводина је освојила титулу, а он се запутио у Немачку. Изванредан уговор је потписао са Дуизбургом и задржао се пуних 6 година у Бундес лиги. Нико пре њега, а ни после није играо у једној од најјачих и најплаћенијих фудбалских лига света толико дуго, а из тог времена Павлић се сећа:
- Само једна исправка Перица Раденковић је играо колико и ја, а трећи је Жељко Перушић, каже Павлић. -Дуизбург ме је лепо примио, голове сам давао прве године, а касније сам прешао на бека и чувао најбоље играче тог времена. Нису се наиграли против Дуизбурга ни Нецер, ни Уве Зелер или Оверат. А газда је добро плаћао. Но Нови Сад и Срем су ме звали и сваки слободан термин сам користио да скокнем и пролумпујем у родном крају. Тамо ми то није био ћеф. Имао сам BMW 2000 и Мерцедес 250 СЕ, за оно доба сасвим солидан возни парк, а када сам се дочепао Новог Сада знало се - сви Цигани света су били срећни...

Свирали су каваљеру Ђорђу Павлићу и његовом друштву. Било је то доба некаквог благостања, а долазак Павлића „Бундес фудбалера" био је празник за Нови Сад. Ма како то смешно из ове перспективе изгледало - велики транзистор на новосадском Штранду је увесељавао друштво, а ноћи Тозе Веселиновића, Ђорђа Павлића, Добривоја Тривића и њиховог друштва су се препричавале.

- Живот сам волео, а био сам срећан да и мене воле и да није било тако - не бих то био ја, каже Павлић. - Цаба ти новац ако не знаш да га трошиш. А ја сам знао и - није ми жао.
Korisnikov avatar
ДушанСП
Postovi: 712
Pridružio se: Uto Apr 23, 2013 4:08 pm

Re: Đorđe Pavlić

Post od ДушанСП »

:( Преминуо и Ђорђе,шта се све дешава у ових годину дана.
Слава му
Korisnikov avatar
PanonskiFantom
Postovi: 421
Pridružio se: Pon Jun 13, 2011 4:42 am
Lokacija: Stadion Karađorđe

Re: Đorđe Pavlić

Post od PanonskiFantom »

Slava mu i hvala za sve!
Vise nista nije isto!
Korisnikov avatar
budababa
Postovi: 4004
Pridružio se: Sre Jan 19, 2005 9:51 pm
Lokacija: Liman 3

Re: Đorđe Pavlić

Post od budababa »

Slava mu, dubok naklon za ono što je dao Vojvodini.
Ko navija za Vošu, ni pakao mu neće teško pasti...
Korisnikov avatar
Radoye
Administrator
Postovi: 8760
Pridružio se: Ned Feb 06, 2005 1:11 am
Lokacija: preko okeana

Re: Đorđe Pavlić

Post od Radoye »

Vecna mu slava i hvala, saucesce porodici.

Strasno sta se desava u zadnje vreme, ja ne pamtim da smo ikada izgubili ovoliko legendi u ovako kratkom peiodu...
I'm an island, surrounded by a sea of idiots!
Korisnikov avatar
Ultra slanina
Postovi: 394
Pridružio se: Uto Mar 01, 2011 1:34 am

Re: Đorđe Pavlić

Post od Ultra slanina »

Slava mu.
Korisnikov avatar
Forza Voša
Postovi: 568
Pridružio se: Pet Nov 29, 2013 6:22 pm

Re: Đorđe Pavlić

Post od Forza Voša »

Slava mu.
„Hasta la Victoria Siempre!“
trelos gia fcv
Postovi: 665
Pridružio se: Uto Jan 05, 2010 4:24 pm
Lokacija: U pravo vreme na pravom mestu

Re: Đorđe Pavlić

Post od trelos gia fcv »

Neka ti je vecna slava cika Djordje i jedno veliko HVALA!
GAZI, GAZI, CRNO-BELU GAMAD!
ssnigd
Postovi: 3320
Pridružio se: Sre Maj 02, 2007 5:46 pm
Lokacija: NS

Re: Đorđe Pavlić

Post od ssnigd »

Strasno.

Saucesce porodici! Neka Ti je vecna slava!
Gojko Kacar wrote:
Najviše se radujem kada postižem golove titovim blizancima i nadam se da će ih biti još puno u karijeri.
Korisnikov avatar
Владика
Administrator
Postovi: 4320
Pridružio se: Sre Jan 19, 2005 12:58 pm

Re: Đorđe Pavlić

Post od Владика »

budababa napisao:Slava mu, dubok naklon za ono što je dao Vojvodini.
limanfkv
Postovi: 2825
Pridružio se: Sre Jan 19, 2005 12:44 pm

Re: Đorđe Pavlić

Post od limanfkv »

Vecna mu slava i hvala.
Korisnikov avatar
Milan
Postovi: 4043
Pridružio se: Sre Sep 14, 2005 5:44 pm
Lokacija: Vojvodina

Re: Đorđe Pavlić

Post od Milan »

Strašno...

Večna mu slava i veliko hvala.
POŠTO OBRAZ ???!!!
Korisnikov avatar
the Gari
Postovi: 1126
Pridružio se: Uto Feb 17, 2009 11:10 am
Lokacija: Jawa Tengah
Kontakt:

Re: Đorđe Pavlić

Post od the Gari »

Navijati za Vojvodinu nikada nije bilo lako, ni preporucivo za zdravlje. Ali ove poslednje dve godine su posebno ubitacne! Posle Vujketa, Krstica, Brzica, Pante, Nikezica, jos jedna istinska legenda je otisla. Pocivaj u miru!
Tovari buraniju!

https://telepapatija.wordpress.com/" onclick="window.open(this.href);return false;
Odgovori