Jozef Velker

Vaša sećanja na utakmice, bivše igrače, legende...
Korisnikov avatar
Владика
Administrator
Postovi: 4320
Pridružio se: Sre Jan 19, 2005 12:58 pm

Jozef Velker

Post od Владика »

Istorija Fudbalskog Kluba Vojvodine nije samo priča o fudbalu, klubu, jednom gradu i pokrajini već je životopis hiljadu duša koje su svojim radom ugradile sebe u taj klub! Jedna od tih divnih priča je o Jozefu Velkeru, igraču koji obeležio čitavu jednu epohu. Pored dužnog poštovanja koje zaslužuje od nas navijača on je interesantan jer nam njegov lik najbolje svedoči kakav je karakter morao da ima igrač pre pola veka da bi ga najvernije pristalice i igrači crveno belih proglasili za legendu kluba!
Valjda je samo Prvoiđenje htelo da se Jozef rodi 1913. godine,nešto pre osnivanja F.K. Vojvodine. Rodio se u Šovima(današnje Ravno Selo) švabskoj naseobina još od vremena carice Marije Terezije. Poreklom je bio iz izuzetno bogate i imućne veleposedničke porodice. Amerikanski Srbobran od 23. VII 1986 godine ovo govori o Jozefovom detinjstvu» Tu stečeno domaće vaspitanje učiniće docnije da pored ugleda dobrog igrača uživa i poštovanje, koje je možda još važnije, da je dobar čovek i korektan, bilo na terenu ili van njega». Gimnaziju je zavšio u Novom Vrbasu ali već u to vreme Jozef je svoje srce pokloni fudbalu. Interesanta je anegdota da kada su ga roditelji poslali u Budim-Peštu 24. III 1928. godine da prisustvuje sajmu poljoprivrednih mašina on je iskoristio priliku da ode na utakmicu B reprezentacija Belih Orlova(reprezentacija SHS) i Mađara.
Leto 1931. godine biće odlučujuće za dalji životni put Velkera. Tada je upoznao svoju suprugu Keti(inače amerikanku koja je došla u posetu svojoj familji u Šovima) i tada su ga spazili stručnjaci NAK(Ujvideki Atletikai Cluba) i doveli da igra za novosadske žute!
Te 1931. godine Vojvodina je preležala svoje dečije bolesti i preuzela je fudbalski primat u Novom Sadu od svojih starih najljućih rivala(Nak je osnovan 1910. godine). Dolazak plavokosog levog krila su odmah spazili u taboru crveno belih i tada počinje bar meni poznat najduži lov na igrača koji je trajao čitavih šest godina. Mnogo puta je Jozef pružao najbolje partije upravo protiv Vojvodine ali navijači su zbog njegovog sportskog i dzentlementskog ponašanja uvek gajili veliko poštovanje prema njemu.
Jesen 1937 godine svetu nije ništa dobro obećavala, narastajuće snage nacizma i fašizma su počele da prete da sruše veoma krhki mir u Evropi. I Novi Sad je bio uzbuđen ali ne zbog izbora,ekonomskog stanja ili spoljnopolitičke situacije već zbog dugo očekivane senzacije prelaska Velkera iz Naka u Vojvodinu. Crveno-beli su tada počeli da okupljaju milionerski tim, tim koji je trebao da napadne sam vrh tadašnjeg Jugoslovenskog fudbala. Bez Velkera se nije moglo napred i uprava Vojvodine je uspela da napravi dogovor sa Velkerom(što je bilo teško jer je bio bogat čovek kome pa mu novci nisu ništa značili) na opšte razočarenje pristalica novosadskih žutih. Od tih prvih utakmica pa sve do 1951. godine Jozef je uvek bio ako ne najbolji onda jedan od onih koji je srce ostavljao na terenu. Evo šta «Sportska revija» od 15. V 1940 godine govori o Jozefu Velkeru-« Velker je navalni igrač Vojvodine, uvek je jedan od najboljih igrača. Svi ostali igrači, pa i oni najbolji, mogu toliko da podbace, da se jedva vide na terenu, dok se Velkeru to retko dešava. On je motor svog tima. Tehničar «par edzellence». Na utakmici Vojvodine jasno se izdvaja njegova figura sa svojom predanom, majstorskom, fer, a pre svega efikasnom igrom. To je Velker. On predstavlja futbalera, onakvog kakav treba da bude pravi futbaler, sportista. Ne protestuje protiv odluka sudije, ne uzvraća na grubosti protivnika i ne prepire se sa igračima. U igri se i ne čuje, ali zato se vidi više nego ostali igrači. Iako bi po svojim sposobnostima mogao da igra u svakom ligaškom klubu, on do krajnosti skroman. A to baš u većini slučajeva nije u naravi zvezda. Velker je najbolji, najdisciplinovaniji i najskromniji futbaler u Novom Sadu. A po igri zaslužio je već odavno da igra u državnoj reprezentaciji».
Reprezentacija je bila rak rana za igrače Vojvodine jer za njih tamo nije bilo mesta. Mesta u njoj su bila rezervisana za igrače iz Beograda, Zagreba i Sarajeva kako bi svaki narod u Kraljevini Jugoslaviji bio zadovoljan. Imao je Jozef sjajne ponude da dođe u Zagreb i Beograd(što bi mu otvorilo put u nacionalni sastav) ali on je uvek ostajao veran Novom Sadu i Vojvodini.
Milionerski tim Vojvodine nije odnah ispunio očekivanja i tek je usezoni 1940/41. imao šansu da se bori za vrh. Završne borbe nacionanlnog šampionata bile su zalazane za 6. april 1941. godine. Bombardovanje, mobilizacija, i brz poraz su rasuli igrače Vojvodine na razne strane. Fašistički okupator je zabranio rad Vojvodini i svu njenu imovinu je konfiskovao. Jozef se tada nalazio u rodnom Ravnom Selu. Naemački vermaht je započeo regrutaciju vojvođanskih Nemaca u ss jedinice. Jožiku su odveli na regrutaciju u Vrbas. Čim mu se prva prilika ukazala on je pobegao i skrivao se po okolnim salašima. Jozef nije puno razmišljao o sebi i svojoj porodici, on nije mogao da se bori protiv svog kralja, zemlje i njegovih Srba. Kada je stigla vest do njegovog sela profaističa omladina mu je napala kuću, izmazala je izmetom i blatom i ispisla parolama. Međutim ta vest je stigla i do Novog Sada u kome se tada radilo na obnavljanju rada Naka. Kao i u drugim dikatatorskim režimima na čelo fudbalskog kluba bi često dolazili šefovi policije. Rešeno je da se Jožiki ponudi pomilovanje a da on zauzvrat igra za Nak. Da bi izbegli zloglasne logore Naku su takođe pristupili bivši igrači Vojvodine Marjanović, Plac, Avramović, Jovanović, Medarić i nešto kasnije Živković. Tragedija Vojvodine svakim danom bila sve veća jer su do VII 1941. godione od fašističe ruke poginuli Milan i Pera Simin, Milan Stoja i Živko Brzak. Jozef nije imao izbora i zahvaljujući svojim kopačkama spasao je svoj život i živote njegove porodice.
Starhote rata su prošle i već u jesen 1944. godine preživeli igrači i članovi uprave počeli su rad na obnavljanju F.K . Vojvodine. 1945. godine nije igrano klupsko prvenstvo već prvenstvo republika i pokrajine Vojvodine, i Vojvodina je tada zauzela četvrto mesto(tim je bio sastavljen od igrača Vojvodine i subotičkog Spartaka). Za Vojvodinu u novooslobođenoj zemlji nisu došla bolja vremena jer mu je komunistički režim spremao novi nokaut. 25. VII 1946. godine na direktno insistiranje Skoja i Komunističke partije Vojvodina je promenila ime u Slogu. Da li je to donelo blagonaklonost komunista prema nekad buržoaskom klubu? Odgovor je NE, Vojvodina je u sezoni 1946/47. godine igrala sa skopskim Vardarom za ulazak u prvu ligu. Prvi meč je bio završen 1-1 i svi su očekivali da crveno-beli u Skoplju završe posao. Sam državni vrh je rešio da Makedonija mora da ima jednog prvoligaša i meč je bio skandalozno namešten. Svojim deljenjem nepravde tada se proslavio sudija Vlajić iz Beograda. Pred kraj utakmice skoro svi igrači Vojvodine su napustili teren. Normalno svi sem Velkera koji je hrabro i stoički ostao na terenu i pozvao svoje mlađe saigrače da se vrate. Sloga nije prošla ali je uspela da se plasira u prvu ligu u sezoni 1948-49. U to vreme Jozef je često plaćao prevoz fudbalerima na gostujuće utakmice.
Teret godina je bio sve veće ali Jozef je rešio da se oprosti od Vojvodine kada uđe u prvu ligu. Želja mu se ispunila u sezoni 1950-1951(Vojvodina je svoje ime vratila na zahtev navijača 23.XI 1950. godine). U toj sezoni odigrao je 30 utakmica i dao je 15 golova.
Oproštajni meč Jozef je odigrao u prijateljskom susretu sa Sarajevom. Evo jednog malog svedočenja sa tog meča po sećanju Blaže Šokote iz Bačkog Dobrog Polja-« Čekao sam na ulazu od stadiona da me neko od starijih uvede jer nisam imao para da kupim ulaznicu. Dok sam tu stajao naišao je Velkerm izvadio pare iz zadnjeg dzepa na pantalonama i kupio dve ulaznice. Jednu za mene i jednu za sebe. Kupio je ulaznicu za svoju oproštajnu utakmicu!»
Posle završetka fudbalske karijere Jozef se odselio u Ameriku kod familije njegove supruge. U Klivlednu je i napustio ovaj svet 29. XI 1995. godine.
Jožika nije bio zaboravljen od svojih saigrača i navijača i u svakoj anketi od 1950-tih pa do osamdesetih on je redovno biran u idealan tim crveno belih.
Slika
Korisnikov avatar
Владика
Administrator
Postovi: 4320
Pridružio se: Sre Jan 19, 2005 12:58 pm

Post od Владика »

Zaboravio sam da ispričam jedan mali detalj u vezi Jožike! Kada se vratio u Novi Sad za vreme okupacije sreo je jednog saigrača iz Vojvodine u Zmaj Jovinoj ulici. Kada ga je video uspeo je samo kroz suze da kaže " Šta su nam napravili od Vojvodine". Vrte mi se te reči po glavi naročito kada na kraju utakmice dođe da nas pozdravi samo 10 igrača. Da li bi iko danas od svih prvotimaca pustio suzu za Vojvodinu!

Slika
Poslednja izmena od Владика u Ned Avg 20, 2006 11:50 am, izmenjeno 1 put ukupno.
Korisnikov avatar
Turija
Postovi: 10576
Pridružio se: Čet Feb 03, 2005 11:25 pm
Lokacija: Vojvodina

Post od Turija »

podbara napisao:Slika

Zaboravio sam da ispričam jedan mali detalj u vezi Jožike! Kada se vratio u Novi Sad za vreme okupacije sreo je jednog saigrača iz Vojvodine u Zmaj Jovinoj ulici. Kada ga je video uspeo je samo kroz suze da kaže " Šta su nam napravili od Vojvodine". Vrte mi se te reči po glavi naročito kada na kraju utakmice dođe da nas pozdravi samo 10 igrača. Da li bi iko danas od svih prvotimaca pustio suzu za Vojvodinu!
Prava je šteta da ovakva informacija bude samo ekskluzivitet ovog foruma.Novinari, ako dolazite na ovaj forum imate pravo blago ne za tekst, već feljton!
Vojvodina je na jednoj strani, a svi ostali su na drugoj.Tako je bilo i tako će zauvek ostati.Sve klubove u kojima sam bio igrač ili trener doživljavam kao svoje, kao da su deo mene.Međutim, čast svakome, ali samo je Vojvodina-jedna jedina -V Boškov
Korisnikov avatar
Turija
Postovi: 10576
Pridružio se: Čet Feb 03, 2005 11:25 pm
Lokacija: Vojvodina

Post od Turija »

Gledam sinoć na TV Vladu Avramova Ravnoselca ili ti Šovljana i ne mogu da se ne setim njegovog velikog zemljaka Jožike Velkera.Nadam se da mi neće zameriti gospodin Bora Mirosavljević i porodice Velker i Živković što će se jedna privatna prepiska naći na Internetu bez njihove dozvole.Mislim da pismo zaslužuje iz mnogo razloga da se nađe ovde i da će mi zbog najboljih namera oni oprostiti, kao i naš prijatelj Podbara koji je ovu rubriku najbolje ažurirao.
Dok čekamo prelazni rok da se podsetimo naših velikana i njihovih iskrenih osećanja prema voljenom Klubu.Mislim da to vredi izneti ovde za sve one koji će doći, a i za nas koji smo stalno tu.

Slika


Slika
Vojvodina je na jednoj strani, a svi ostali su na drugoj.Tako je bilo i tako će zauvek ostati.Sve klubove u kojima sam bio igrač ili trener doživljavam kao svoje, kao da su deo mene.Međutim, čast svakome, ali samo je Vojvodina-jedna jedina -V Boškov
Korisnikov avatar
Владика
Administrator
Postovi: 4320
Pridružio se: Sre Jan 19, 2005 12:58 pm

Post od Владика »

Лазар Васић о Велкеру-

Ј о ж и к а В е л к е р -НЕЗАБОРАВНИ ВИТЕЗ ЗЕЛЕНОГ ПОЉА-
Сада је то само јeдна причa....

Истинита повест о човеку који је, иако хиљадама километара далеко од Војводине и Новог Сада, остао у сећању многих присталица црвено-белих. О Јожики Велкеру, незаборавном витезу зеленог пољa, Фудбалеру без кога се црвено-беле екипа, пре, и у првим годинама после рата, није могла замислити. O Човеку и Господину и пријатељу. Аматеру над аматерима. Ненадмашном комбинатору, организатору свих акција. Префињеном техничару и изванредном дриблеру.
Повест о играчу са салаша. Земљораднику-државном репрезентативцу. Аматеру, кога су са њиве на стадион одвлачили, да Војводини донесе бодове. И да без тренинга буде најбољи на терену.

— Срео сам Јожику 1942. године у Пашићевој улици. Пришао ми је и сузних очију рекао: „Мишо, никад више неће бити наше Војводине!" — сећа се Мајтан.Не бој се Јожика, још ћемо ми играти у Војводини.
Првих дана после ослобођења Јожика и Миша су заједно са осталим играчима отвореним камионом отпутовали за Зрењанин. Црвено-бели су у ослобођеној земљи одиграли своју прву утакмицу.
Због презапослености ретко се појављивао на тренинзима у Новом Саду. Хтео је у много наврата да напусти фудбал и уступи место млађима. Нису га пустили и баш захваљујући највише њему Војводина је после рата постигла завидан реноме, сврстала се у врх југословенског фудбала.
Сврстала се заслугом Јожике Велквра префињеног техничара и једног од највреднијих играча старе гарде.
Фудбалера који чак ни хранарину није желео да прима. Човека који из полупразне клупске касе ни динар није хтео да прими.
Велкеру који је помагао клуб и своје другове на сваком кораку и у свакој прилици.-
Poslednja izmena od Владика u Sre Feb 24, 2010 12:38 pm, izmenjeno 3 puta ukupno.
Korisnikov avatar
Владика
Administrator
Postovi: 4320
Pridružio se: Sre Jan 19, 2005 12:58 pm

Post od Владика »

Велкер оком карикатуристе
Slika
Korisnikov avatar
Владика
Administrator
Postovi: 4320
Pridružio se: Sre Jan 19, 2005 12:58 pm

Post od Владика »

Korisnikov avatar
Владика
Administrator
Postovi: 4320
Pridružio se: Sre Jan 19, 2005 12:58 pm

Post od Владика »

Пред меч
Slika
Korisnikov avatar
Владика
Administrator
Postovi: 4320
Pridružio se: Sre Jan 19, 2005 12:58 pm

Post od Владика »

На опраштају од фудбала и Војводине
Slika
Korisnikov avatar
Владика
Administrator
Postovi: 4320
Pridružio se: Sre Jan 19, 2005 12:58 pm

Post od Владика »

Испред споменика министра војног у избегличкој влади. Да видимо који се играч од тзв. националних клубова сликао испред таквог споменика за време трајања комунистичке диктатуре?
Slika
Korisnikov avatar
Владика
Administrator
Postovi: 4320
Pridružio se: Sre Jan 19, 2005 12:58 pm

Post od Владика »

Уз звук омиљене песме нашег Јожике, погледајте фотографије везане за његову фудбалску каријеру.
http://www.youtube.com/watch?v=sHCscsfWBxY
Korisnikov avatar
Владика
Administrator
Postovi: 4320
Pridružio se: Sre Jan 19, 2005 12:58 pm

Post od Владика »

Slika
Korisnikov avatar
Владика
Administrator
Postovi: 4320
Pridružio se: Sre Jan 19, 2005 12:58 pm

Post od Владика »

Slika

Slika
Korisnikov avatar
Владика
Administrator
Postovi: 4320
Pridružio se: Sre Jan 19, 2005 12:58 pm

Post od Владика »

Slika
Korisnikov avatar
Владика
Administrator
Postovi: 4320
Pridružio se: Sre Jan 19, 2005 12:58 pm

Post od Владика »

Odgovori