Zdravko Rajkov

Vaša sećanja na utakmice, bivše igrače, legende...
Korisnikov avatar
Владика
Administrator
Postovi: 4320
Pridružio se: Sre Jan 19, 2005 12:58 pm

Zdravko Rajkov

Post od Владика »

Zdravko Rajkov je bio jedan od četvorice musketara(Boškov,Veselinović i Krstić) koja su bili okosnica generacije iz pedestih (zlatna generacija, kako su je zvali navijači i novinari). Zdravko se rodio 5. XII 1927 godine u šajkaškom selu Čurugu! Čurug je dao mnogo izuzetnih ljudi(danas imamo dvojicu vladika iz Čuruga- Porfirija vladiku jegrakog i Fotija episkopa Dalmatinskog, a u Novom Sadu svima je dobro znan otac Branko Ćurčin). Moglo bi se reći da je Čurug do Rajkov bio najviše poznat po slikarima(čak se 17 akademskih slikara rodilo u Čurugu) Lazaru Paču i crkvenim zvonima koja su dugo vremena bila najveća u pravoslavnom svetu(setite se čuvene pesme Laze Kostića o čuruškim zvonima).
Kada sam malo podivanio sa starijim ljudima iz kraja, svi su mi rekli da je Rajkov bio izuzetno brzo krilo sa istančanim osećajem za gol. Neverovatan je podatak da je za 350 odigranih utakmica postigao 371 gol( 94 prvenstvena pogotka) iako je igrao u veznom redu. Za Vojvodinu je igrao od 1950-1962 godine. Ra reprezentaciju je odigrao 28 mečeva. Karijeru je završio u Švajcarskoj a bio je trener reprezentacija Irana, Alžira i španske Kordobe.
Ovo je jedna kraća priča o samom početku karijere, koja bi verujem mogla biti poučna za mnoge nove mlade generacije!


Prvih dana posle rata, stolarski radnik Zdravko Rajkov došao je u Novi Sad iz sela Čuruga i zaposlio se u novosadskom Brodogradilištu. Stanovao je u Kajmakčalanskoj ulici i zajedno sa svojim vršnjacima, koji još nisu stasali za vojskum provodio je slobodne časove trčeći za loptom po bezbrojnim poljanama u Podbari.
Kada je oživeo rad u Fudbalskom Klubu Slavija, dečaci su se provlačili kroz rupu na drvenoj tarabi i radoznalo posmatrali treninge fudbalera u crvenim dresovima.
- I ja bih želeo da obučem crveni dres,- poverio se Rajkov, svojim drugarima. Oni su ga nagovorili da se prijavi Nebojši Jovanoviću, jednom od tadašnjih rukovodilaca Slavije.
- Zar tebi da damo naš crveni dres? Vidi kakav si žut i krivonog?! Nego, gledaj da se što pre čistiš sa igrališta i to istim putem kojem si došao!
Teško su pale ove reči rukovodioca Slavije mladom stolaru. U prvi mah skoro je i poverovao ono što je čuo, a zatim se u njemu rodila snažna volja za dokazivanjem.
Rajkov je otišao u vojsku i tamo ga je zapazilo budno oko trenra beogradskog partizana Ileša Špica i Rajko je obukao crno-beli dres. Antitalenat iz Podbare zaigrao je uz BObeka, Čajkovskog, i Šoštarića. Čak je igrao u meču protiv Vojvodine koji je završen 3-3.
Kada je demobilisan, rekao je zbogom fudbalu. Ne treba smetnuti sa uma da je to vreme kada se fudbal igrao iz ljubavi i da je to onda bio gotovo amaterski sport i da sem trenutne slave igrači nisu dobijali puno šta od njega. Međutim, dobar glas se daleko čuje i tako je naš stolar počeo da dobija ponude iz Osijeka, Bečeja...Prvih dana 1950 godine Rajkova je iznenadila ponuda iz Novog Sada. Poziv je stigao iz VOjvodine. Ponuđeno mu je da igra u prvom timu Vojvodine. Nije dva puta razmišljao, ostavio je svoj toliko voljeni zanat i u 23. godini obreo se u crveno-belom timu!
Koja je njegova najbolja utakmica. Rajkov se seća nekoliko takvih igara. Trener Gustav Lehner ističe da je Rajkov nikada nije igrao kao u Splitu, u jesen 1956, godine, protiv Hajduka. Dao je jedan gol ali je četiri pripremio. Rajkov je izvrsno u Linčepingu u Švedskoj(pobeda 6-1), u Tel Avivu i Damasku(5-0), dao svih pet gola,. Još je u sećanju dramatična utakmica u Rimu za Srednjeevropski kup- Roma je vodila 4-1 i time je izjednačila rezultat iz prve utakmice. Svaki dalji gol rešavao je sudbinu meča. Do kraja je preostalo još 20. minuta. I tada je Rajkov stupio u akciju: jedan za drugim postigao je četiri gola. Sve u same rašlje, svaki iz daljine od najmanje 20 metara. Tako nešto čuveni italijanski golman Moro nije doživeo u karijeri!
Slika


Slika
Korisnikov avatar
Radoye
Administrator
Postovi: 8761
Pridružio se: Ned Feb 06, 2005 1:11 am
Lokacija: preko okeana

Post od Radoye »

Gledam ove stare slike i neshto se mislim, bolje su nam izgledali dresovi sa belim shorcevima nego sad sa crvenim...

Inache, josh jedan sjajan text Podbara, svaka ti chast!
Korisnikov avatar
Владика
Administrator
Postovi: 4320
Pridružio se: Sre Jan 19, 2005 12:58 pm

Vojvodina-Roma ili Rajkov-Roma

Post od Владика »

Zahvaljujem na lepoj reci! Ne znam za bele sorceve? NA nekim drsovima mi lepo izgledaju a na nekim ne. Evo izvestaja sa tekme sa Romom!

Kakva utakmica! Čitao sam puno izveštaja sa mečeva utakmice Vojvodine ali izveštaj sa utakmice ali uzvratna utakmica u Rimu je stvarno nešto posebno. Vojvodina 1955. godine predstvaljala Jugoslaviju u Srednje-evropskom kupu. Protivnik je bio Roma. U njenom timu igrala su trojica reprezentativaca azura Moro, Pandolfini i Gali, reprezentativac Urugvaja Čigija, tadašnje najbolje krilo Evrope, Mađar Njerš i zvezda prelaznog roka u Italiji Đulijano. Iz Torina je došao u Romu za rekordnih 75 miliona lira.
Sva ta imena nisu uplašila staru damu jugoslovenskog fudbala i Vojvodina je ubedljivo slavila u prvoj utakmici u Novom Sadu sa 4-1!
Novi Sad-, 29. VI 1955. godine Vojvodina 4-1(2-1) Roma- Ristić, Nikolić, Malenčić, Selena,Milovanov, Krstić II,Rajkov, Živković,Roganović, Veslinović, Ivoš, Krstić I-
Svi su očekivali siguran prolaz Vojvodine ali Vojvodina je i onda bila nešto specifično, nešto neshvatljivo zdravoj logici i ljudskom razumu.
U revanš utakmici na Olimpiku Roma je već u 28 minutu povela sa 3-0! DO kraja poluvremena Novosađani su se trgli i preko Krstića su smanjili na 3-1.
žNa početku drugog poluvremenu Gali daje i četvrti gol čime je rezutltat iz Novog Sada izjednačen. Svi su očekivali totalni potop Vojvodine. Svi sem Zdravka Rajkova!
Rajkov preuzima svu odgovrnost na sebe i redom postiže 4 gola za Vojvodinu. Svi golovi su pali posle šuteva sa preko 20 metara a tri su završili u rašljama nemoćnog golmana Moroa. Vojvodina je napravila nečuven povratak i pobedila Romu usred Rima sa 4-5(šta mislite koliki je bio koeficijent za iz keca u dvojku?)! Činilo se da od tog dana svi fudbalski putevi vode u Novi Sad. U sledećem kolu protivnik Vojvodine je bila Kinjiži(kako se tada zvao Ferencvaroš) ali to je neka druga priča.
Vojvodina je tog dana nastupila u sledećem timu- Ristić,Selena ,Nikolić, Blanarik, Milovanov, D. Krstić, Roganović,Rajkov, Boškov, Ivoš i R. Krstić!
Korisnikov avatar
Voja
Dežurni spiker
Postovi: 9552
Pridružio se: Sre Jan 19, 2005 5:54 pm
Lokacija: Kome trebam, već zna...

Re: Zdravko Rajkov

Post od Voja »

Nazalost, :cry: juce sam u jednim novinama naisao na ovu tuznu vest :cry:

Slika

Zivot nije fer!!!

SLAVA MU


Slika
Slika
Korisnikov avatar
Владика
Administrator
Postovi: 4320
Pridružio se: Sre Jan 19, 2005 12:58 pm

Ode legenda

Post od Владика »

Vreme je neumoljivo, i odnelo je jednog od najbolji igrača koji je ikad nosio crveno-beli dres! Utakmica u Kuli bi morala da počne sa minutom ćutanja!!!
Korisnikov avatar
Turija
Postovi: 10574
Pridružio se: Čet Feb 03, 2005 11:25 pm
Lokacija: Vojvodina

Re: Ode legenda

Post od Turija »

podbara napisao:Vreme je neumoljivo, i odnelo je jednog od najbolji igrača koji je ikad nosio crveno-beli dres! Utakmica u Kuli bi morala da počne sa minutom ćutanja!!!
SLAVA MU.
Vojvodina je na jednoj strani, a svi ostali su na drugoj.Tako je bilo i tako će zauvek ostati.Sve klubove u kojima sam bio igrač ili trener doživljavam kao svoje, kao da su deo mene.Međutim, čast svakome, ali samo je Vojvodina-jedna jedina -V Boškov
Mailman
Postovi: 58
Pridružio se: Sub Okt 15, 2005 12:10 pm
Lokacija: u ananansu na dnu mora

Post od Mailman »

Podrzavam predlog da mec u Kuli pocne minutom cutanja


NEK MU JE VECNA SLAVA I HVALA
Mailman
Postovi: 58
Pridružio se: Sub Okt 15, 2005 12:10 pm
Lokacija: u ananansu na dnu mora

Post od Mailman »

A da li je moguce da je, sudeci po Vojinom isecku iz novina, Zdravko preminu pre nekoliko dana, a da se o tome nista nije znalo do danas ili juce?
Korisnikov avatar
Владика
Administrator
Postovi: 4320
Pridružio se: Sre Jan 19, 2005 12:58 pm

Post od Владика »

Zdravko Rajkov (Čurug 5. decembra 1927. — umro Meksiko siti 30. jula 2006. je bivši fudbalski reprezentativac Jugoslavije i fudbalski trener.

Kao radnik brodogradilišta u Novom Sadu pokušao je da zaigra u novosadskoj Slaviji, a kao vojnik igrao je u ekipi Desete armije, ali pri završetku odsluženja kadrovskog roka nije prihvatio poziv beogradskog Partizana.

Vrativši se u Bečej, igrao je za ekipu Jovan Crveni i tek 1950. došao je u Vojvodinu, u kojoj su istovremeno počinjali Boškov, Veselinović, Herceg i drugi. Za novosadske "crveno-bele" do 1962., najviše kao krilo, odigrao je ukupno 510 utakmica i postigao 297 golova, od čega 220 susreta u prvenstvu, sa 94 ligaška gola. Po broju svih odigranih utakmica nalazi se na petom, a po broju golova na trećem mestu rekorderske liste FK Vojvodina.

Od 1962. do 1966. igrao je u Švajcarskoj za ekipu Lozana i Bil, iz koje se vratio u Vojvodinu - kao trener. Sa zapaženim uspehom radio je kao trener i u Iranu, Alžiru i Španiji.

Uz tri utakmice za ,,B" ekipu (1951.-1958), odigrao je 28 utakmica i postigao 11 golova za reprezentaciju Jugoslavije. Debitovao je 6. maja 1951. u prijateljskom susretu protiv Italije (0:0) u Milanu, a poslednju utakmicu odigrao je kao učesnik Svetskog prvenstva u Švedskoj, 19. juna 1958. protiv Zapšadne Nemačke (0:1) u Malmeu.

Umro je 30. jula 2006. u 79.godini, u Meksiku, gde je i sahranjen, u krugu porodice.
Korisnikov avatar
Turija
Postovi: 10574
Pridružio se: Čet Feb 03, 2005 11:25 pm
Lokacija: Vojvodina

Post od Turija »

Dirljive su ove životne priče naših Legendi.
Ko bi u Čurugu ikad pomislio da će dete rođeno 1927, lalinski šešir i tamburu, zameniti sombrerom i gitarom Marijačija, a svoj krst zabosti na drugom kraju sveta, nedostižnom i u mislima svojih Zemljaka. :cry:
Verovatno da je gospodin Rajkov tamo živeo srećno i zadovoljno i da nije imao razloga da se vraća kući.Povodom ovakvih priča uvek se setim prvih vojničkih dana u JNA strogih lica i pitanja: imate li koga u inostranstvu?Nama iz ravnice bilo je najlakše odgovoriti na to pitanje, jer je rubrika ostajala prazna.Danas ne bi mogle stati sve one adrese sa majmunskim a.Zato me ovakve priče posebno razvale.
Vojvodina je na jednoj strani, a svi ostali su na drugoj.Tako je bilo i tako će zauvek ostati.Sve klubove u kojima sam bio igrač ili trener doživljavam kao svoje, kao da su deo mene.Međutim, čast svakome, ali samo je Vojvodina-jedna jedina -V Boškov
Korisnikov avatar
Владика
Administrator
Postovi: 4320
Pridružio se: Sre Jan 19, 2005 12:58 pm

Post od Владика »



Korisnikov avatar
Turija
Postovi: 10574
Pridružio se: Čet Feb 03, 2005 11:25 pm
Lokacija: Vojvodina

Post od Turija »

Svaka čast Podbara, predivno odabrane slike i muzika :!:
Ovako nešto bi trebalo puštati na svakom poluvremenu u Novom Sadu.
Opraviti ozvučenje da se čuje duž Bulevara i Spensa, pa upoznati navijače, i Novosađane, sa našim zlatnim generacijama, Legendama i slavnom istorijom Fudbalskog Kluba Vojvodine - sve u priči, slici i muzici.
Zastaće, i slučajnim prolaznicima, dah.
Vojvodina je na jednoj strani, a svi ostali su na drugoj.Tako je bilo i tako će zauvek ostati.Sve klubove u kojima sam bio igrač ili trener doživljavam kao svoje, kao da su deo mene.Međutim, čast svakome, ali samo je Vojvodina-jedna jedina -V Boškov
Korisnikov avatar
Владика
Administrator
Postovi: 4320
Pridružio se: Sre Jan 19, 2005 12:58 pm

Post od Владика »

Један од најбољих играча jугословенског фудбала којег се данас ретко ко сећа. Имена појединих играча који су носили дрес наше репрезентације, али и репрезентације тзв. НДХ, сви знамо док су наше легенде осуђене на заборав само зато што су одбили да напусте Војводину и оду у Београд. Једна лепа фотка "Чуда из Чуруга"!
Slika
Korisnikov avatar
Владика
Administrator
Postovi: 4320
Pridružio se: Sre Jan 19, 2005 12:58 pm

Post od Владика »

Рајков из времена док је био тренер Војводине
Slika
Korisnikov avatar
Владика
Administrator
Postovi: 4320
Pridružio se: Sre Jan 19, 2005 12:58 pm

Post od Владика »

Turija napisao:Dirljive su ove životne priče naših Legendi.
Ko bi u Čurugu ikad pomislio da će dete rođeno 1927, lalinski šešir i tamburu, zameniti sombrerom i gitarom Marijačija, a svoj krst zabosti na drugom kraju sveta, nedostižnom i u mislima svojih Zemljaka. :cry:
Verovatno da je gospodin Rajkov tamo živeo srećno i zadovoljno i da nije imao razloga da se vraća kući.
Скоро сам чуо причу због чега је Здравко провео своје последње дане у Мексику. Тамо му живи ћерка јединица. Умро је далеко и од Тисе и Дунава, и од Шајкашке и његове Војводине.
Уредништо Хука са Севера је у најновијем броју(број 6) урадило кракту сторију о њему.
Odgovori