3. kolo: Vojvodina-Javor 2:0
Posted: Fri Jul 31, 2015 6:50 pm
U danu kada cela Srbija toliko pominje naš klub, da verovatno i onaj pas vezan u dvorištu one kuće iza igrališta broj 1 na sportskom centru Vujadin Boškov na Veterniku umesto da laje, siroma', ceo dan štuca; i kada primamo čestitke od svih koji misle da je slavljenička euforija nakon sinoćnjeg meča ovosezonski maksimum naše ekipe, pa žele i svoje ime da priheftaju na stranicu našeg trijumfa, i dok gospodin Bakmaz već sada smišlja za revanš-meč metafore, a uprava već obaveštava o prodaji karata za isti, moramo se setiti da Vojvodina svoj naredni meč igra za već dva dana.
Dok ne ugostimo tim čije smo evropske snove sinoć pokidali na trgančiće, u goste će nam doći bivši farmaceuti (Habitfarm), a sadašnji fabrikanti nameštaja (Matis), koji svoj klub, nazvan Javor po planini nad rodnim gradom Dragoljuba Mihailovića i Petra Stambolića, smatraju čak starijim i od našeg, pominjući kao godinu osnivanja 1912, kada je zabeleženo da je u varošicu na reci Moravici donešena prva fudbalska lopta.
Naši gosti dolaze nam sa maksimalnim učinkom iz prva dva prvenstvena kola, u kojim su bodove doneli iz Novog Pazara i iz meča u kome su bili domaćini ekipi subotičkog Spartaka.
U Pazaru, osim tri žuta kartona koja su dobili Miletić, Gajić i Kolaković za borbenu i grubu igru, momci koje kao kapiten predvodi i naš bivši fudbaler Milovan Milović pokazali su da su došli prvenstveno da ne prime gol. U tome su do kraja meča i uspeli, a nagrađeni su dodatno i onim što smo upravo mi čekali i znali da jednom mora da se desi: dalekometnim pogotkom Naemeke Ađurua. Naš bivši igrač i eks-podbarac Đura, nakon samo dva minuta provedena na terenu, u 83. minutu meča napokon je jednim svojim topovskim udarcem pogodio okvir gola, i to na način koji ga je već u prvom kolu istakao kao kandidata i za najlepši pogodak jesenjeg dela prvenstva.
U drugom kolu, na stadionu za koji domaći tvrde da može da primi i 5000 gledalaca - iako se arhitektura, geodezija i logika sa time svakako ne slažu - i na kojem uvek prisutne pomnože sa dva ili tri, pa dobiju četvorocifren broj prisutnih na meču, u prvoj četvrtini meča rešili su fudbaleri Javora pitanje pobednika meča sa timom iz najsevernijeg srpskog grada. Prvo je u šesnaestom minutu Đokić precizno pronašao Dražića, koji je savladao golama Plavih golubova, a zatim je odbrana Spartaka kapitulirala i u 22. minutu, kada je Docić postavio i, ispostaviće se, krajnji rezultat meča. I na ovome meču, domaći su igrali tipično superligaški, sa dosta faulova, za koje su ponovo nagarđeni sa tri žuta kartona (Crnomarković, Đokić, Stojaković).
Kao i u Pazar, i u Novi Sad će Javor doći sa željom da prevashodno svoju mrežu sačuva. Da li će uspeti u tome, zavisi od raspoloženja momaka u crveno-belom o kojima danas bruji fudbalska Evropa, koji su i sami izjavili da se okreću ovom meču, u nadi da će nakon poraza i nerešene partije, zabeležiti i prvu ovogodišnju pobedu u domaćem šampionatu.
Na nama je da se na stadionu okupimo u što većem broju i pozdravimo heroje iz Torina, a na njima je da sinoćnju demonstraciju sile repriziraju i u nedelju uveče.
Dok ne ugostimo tim čije smo evropske snove sinoć pokidali na trgančiće, u goste će nam doći bivši farmaceuti (Habitfarm), a sadašnji fabrikanti nameštaja (Matis), koji svoj klub, nazvan Javor po planini nad rodnim gradom Dragoljuba Mihailovića i Petra Stambolića, smatraju čak starijim i od našeg, pominjući kao godinu osnivanja 1912, kada je zabeleženo da je u varošicu na reci Moravici donešena prva fudbalska lopta.
Naši gosti dolaze nam sa maksimalnim učinkom iz prva dva prvenstvena kola, u kojim su bodove doneli iz Novog Pazara i iz meča u kome su bili domaćini ekipi subotičkog Spartaka.
U Pazaru, osim tri žuta kartona koja su dobili Miletić, Gajić i Kolaković za borbenu i grubu igru, momci koje kao kapiten predvodi i naš bivši fudbaler Milovan Milović pokazali su da su došli prvenstveno da ne prime gol. U tome su do kraja meča i uspeli, a nagrađeni su dodatno i onim što smo upravo mi čekali i znali da jednom mora da se desi: dalekometnim pogotkom Naemeke Ađurua. Naš bivši igrač i eks-podbarac Đura, nakon samo dva minuta provedena na terenu, u 83. minutu meča napokon je jednim svojim topovskim udarcem pogodio okvir gola, i to na način koji ga je već u prvom kolu istakao kao kandidata i za najlepši pogodak jesenjeg dela prvenstva.
U drugom kolu, na stadionu za koji domaći tvrde da može da primi i 5000 gledalaca - iako se arhitektura, geodezija i logika sa time svakako ne slažu - i na kojem uvek prisutne pomnože sa dva ili tri, pa dobiju četvorocifren broj prisutnih na meču, u prvoj četvrtini meča rešili su fudbaleri Javora pitanje pobednika meča sa timom iz najsevernijeg srpskog grada. Prvo je u šesnaestom minutu Đokić precizno pronašao Dražića, koji je savladao golama Plavih golubova, a zatim je odbrana Spartaka kapitulirala i u 22. minutu, kada je Docić postavio i, ispostaviće se, krajnji rezultat meča. I na ovome meču, domaći su igrali tipično superligaški, sa dosta faulova, za koje su ponovo nagarđeni sa tri žuta kartona (Crnomarković, Đokić, Stojaković).
Kao i u Pazar, i u Novi Sad će Javor doći sa željom da prevashodno svoju mrežu sačuva. Da li će uspeti u tome, zavisi od raspoloženja momaka u crveno-belom o kojima danas bruji fudbalska Evropa, koji su i sami izjavili da se okreću ovom meču, u nadi da će nakon poraza i nerešene partije, zabeležiti i prvu ovogodišnju pobedu u domaćem šampionatu.
Na nama je da se na stadionu okupimo u što većem broju i pozdravimo heroje iz Torina, a na njima je da sinoćnju demonstraciju sile repriziraju i u nedelju uveče.