Vesti / Utakmice / Kota 10 - Brdo osvojeno

Kota 10 - Brdo osvojeno12.09.2010. 21:13

Autor: Grof Žekula(7)
Ubedljivo najbolji na terenu - Abubakar Oumaru
Ubedljivo najbolji na terenu - Abubakar Oumaru
U

utakmici 4. kola JSL, fudbaleri Vojvodine uradili su ono, za šta su i krenuli put Banovog brda – pobedili, upisali “trojku“ na konto i ostali u vrhu tabele:

Čukarički – FKV 0:2 (0:1)

Strelci: Oumaru u 4’ i Stevanović u 90’+1.

Čukarički: Radivojević, Trninić, Popović (kapiten; 79’ Dragićević), Višnjić, Živanović, Kiso, Krčmarević, Cakić (68’ Radojević), Rnić, Stojmirović (75’ Morariju), Nedeljković.

FKV: Brkić (kapiten), Vulićević, Pavlović, Karan, Milović, Medojević, Đurovski (76’ Tumbasević), Merebašvili, Katai (64’ Stevanović), Oumaru, Jao (64’ Bilbija).

Sudija Boško Jovanetić iz Užica (pomagali mu Jovanović i Davidović) žute kartone pokazao Trniniću u 50’ i Stojmiroviću u 70’ kod domaćih, a Miloviću u 12’, Pavloviću u 41’ i Vulićeviću u 46’ kod gostiju (tj “naših“).


Jedanaestog dana devetog meseca, fudbaleri FKV upisaše deseti bod, pored imena “Stare dame“, na prvenstvenoj lestvici. Po svemu viđenom, to obaviše veoma teško, uz neverovatan i neočekivan pad u igri u odnosu na minuli period. Naravno – ne može uvek sve da teče glatko, a važno je dobijati ovakve mečeve i kada ne ide “od noge“ kako hoćemo (i mi i fudbaleri, kao i stručni štab). Ipak, ako realno promišljamo, ukoliko budemo ponavljali ovakve partije na terenim širom Srbije, mi ćemo sa njih, u Novi Sad, bodove teško donositi. Zato puno toga treba popraviti, dok je za to vreme...

Prvih 20’ meča je ličilo na ono što želimo da gledamo svi, a posle toga beše tačno ono što ne želimo! Sreća pa povedosmo na otvaranju utakmice, a domaćini nisu znali da iskoriste ono što im mi (ne oni svojom igrom) pripremismo, te da su bili umešniji, već bi do poluvremena promenili rezultat na semaforu (kojeg na stadionu na Čukarici nema, niti će ga biti – te je stoga virtuelan) u svoju korist. U zaustavnom vremenu, dođosmo i do dupliranja tog vođstva, pa ostaje zabeleženo da smo ostvarili treći trijumf u nizu, sva tri od po 2:0, te da smo na dva vezana gostovanja u prestonici, “uzeli“ maksimalnih šest bodova.

Sledi nam subotnji okršaj sa gornjemilanovačkim “metalcima“, pa onda veoma važna tri duela – onaj Kup, gostovanje Slobodi, te derbi meč sa prvoplasiranim timom lige. Ovakva partija, biće premalo da se u istima nečemu (ozbiljnijem) nadamo. Veoma je upitno kako na njima da očekujemo Karana i Medojevića u prvoj postavi, ukoliko ne promene pristup igri za 180 stepeni. Karan možda i ne može više od ovoga, ali je Medina partija za zabrinutost, uzdah, pa i zvižduk. Bez ikakve sumnje. Miljama daleko od “Najboljeg igrača (minule) sezone“, odsutan, nedorečen, neborben – preloš da bi bivstvovao na terenu, koliko već u subotu.

Ko je “vredeo“ na Brdu – to je pravo pitanje. Jedini raspoloženi behu Oumaru (pretvara se u naše najveće pojačanje u letnjem prelaznom roku) i Brkić, koji nas je sa dve maestralne intervencije i “odveo“ u svlačionicu na poluvremenu, sa prednošću. Dodati još bekovski par (jer pored Oumarua, najviše trčaše), ali i “osuditi“ igru veznog reda (uprkos asistencijama koje ubeležiše Makedonac i Gruzijac), jer određeni “fetiš“ svih naših igrača srednjeg reda i napada je bio, opet, prisutan – potreba za samoisticanjem, potezom više, bespotrebnim gubljenjem lopte kad to protivnik i “ne traži“, te ih sve, po poslednji put lepo molim(o) – shvatite da efektnost i efektivnost nisu isto i težite ovom drugom (osim u krevetu, tamo radite šta Vam je volja), bar dok igrate za FKV, mada će to isto od Vas tražiti i 99% budućih, mogućih, poslodavaca.

Elem, pobedi se “u zube ne gleda“, a nju ostvarismo ovako (uz viđenje kako je i moglo biti):


PRVO POLUVREME:

Kad vidim Radivojevića na golu (dobro je što je minule nedelje “pojačao“ Brđane) nekako se obradujem – jasno je da mu sledi nekoliko “komada“, jer se istih baš (u karijeri) nadobijao od igrača Vojvodine. Zanimljivo je i da je nji’ov kapiten na meču, bio nekadašnji naš “pulen“ Ivan Popović.

Utakmicu smo odlično otvorili, i nakon što je Katai u 3’ desnom nogom sa ivice kaznenog, oprobao svoj šut, nakon što je Oumaru sjajno “oteo“ loptu, a Merebašvili ga uposlio, samo minut kasnije smo došli do prednosti. Vulićević je iznudio prekršaj, nakon proboja po desnom boku, Đurovski je loptu “u luku“ poslao pred gol domaćih, i dok su isti pokušali da naprava ofsajd poziciju, Oumaru je glavom matirao Radivojevića, jer “komunikacija“ halfova beše loša (po nas dobra).

Iznenađenje za sve učinio je Milinković – Oumarua je poslao na mesto špica, a Jaoa na bok. Nije da ovo nismo čekali, jer je jasno da je Oumaru brži i čvršći u duelu (lično mislim da mnogo više i zna), a na mestu najisturenijeg provešće sve dok u igru nije ušao Bilbija. Bez obzira na novu ulogu, Abu beše naš najraspoloženiji igrač, na travi (nepodšišanoj) i terenu (očajnom i nedostojnom dva ranga nižeg takmičenja) na Banovom brdu (neko veli i Čukaričkoj padini, ali to je samo po sebi kontradiktorno).

Do 19’ probali smo nekoliko puta i prebacivali gol (pre svih Mereba), Milović je zaradio karton, nismo dali domaćima da “uđu“ i dođu u prostor od 25 metara od Brkića, a onda sledi pad. Tada se Medojević poigrao, Cakić mu je uzeo loptu, odigrao za Stojmirovića, a nakon njegovog pasa, Kiso prvi put šalje loptu ka Brkinom golu (tačnije pored istog). Dva minuta kasnije Nedeljković se našao u kolosalnoj šansi – dubinska lopta koja dolazi (i prolazi) između Milovića i Karana, koji kasni za napadaćem Čukaričkog, ali Željko je budan, te na vreme “skače“ na nekih 14 metara od gola i maestralno sprečava pokušaj lob-udarca.

Već u sledećem napadu, dubinska lopta na desni bok, opet ka Nedeljkoviću, a sada Milović pravi kiks. Karan stiže da ispravi grešku “half-partnera“, tako što je protivnika nepropisno zaustavio, na 25 metara iskosa od gola. Ostaje bez kartona, a zaslužio ga je. Kiso ponovo šutira, ovog puta preko gola. U 25’ Stojmirović je rasturio Vuleta, te centrira, a lopta od “odbijanca“ ide u noge Nedeljkovića, čiji šut, vrlo hrabro, klizećim startom blokira Karan.

Tek u 27’ ponovo pretimo. Mario je dao loptu za Oumarua, čiji šprint niko od Brđana ne može da sustigne. Kad je došao do kraja terena, vraća loptu Merebašviliju, koji se sjajno, petom, oslobodio pratnje, ali mu je šut levicom, bio preblag za Radivojevića. U 31’ opet Oumaru sjajno prekida igru gostiju i “radi“ dupli pas sa Jaoom, te nakon što je (opet) “prozujao“ desnim bokom, vraća u sredinu. Tu je Mario koji je rešio, umesto da “opali“ po lopti, da je prosledi na bok ka Kataiu, koji, takođe bespotrebno, ne oprobava šut, već teži novom dodavanju ka Merebašviliju....Ovo beše previše, te su domaći “oterali“ loptu u polje, i pre nego što je ona stigla do Gruzijca. Mogućnost da čak dva puta ugrozimo Radivojevića u istom napadu, odlazi u nepovrat.

U 40’ su odličnim duplim pasom Katai i Pavlović probili levi bok, a Vladanov centrašut ka Oumaruu, Višnjić, u poslednjem deliću sekunde, blokira. U narednom minutu je upravo Pavlović dobio karton, nakon prekršaja nad Krčmarevićem, a kad je, izvevši isti, Rnić ubacio loptu u naš kazneni prostor, Abu umalo nije postigao auto-gol. Lopta je, nakon što je dotični skočio i udario je, prošla tik pored desne stative Brkića.

U 43’ domaći igrači imaju poslednju, drugu, kolosalnu priliku u ovom poluvremenu, ali i na utakmici. Karan je opet neverovatno pogrešio, jer je dubinsku loptu, koja je išla ka Nedeljkoviću (videli su i Brđani da loše reagujemo na iste, te su stalno forsirali prebacivanje sredine terena), hteo bespotrebno da propusti ka Brkiću koji je od lopte bio dosta daleko, umesto da je pošalje gde god želi (van terena, bez mnogo razmišljanja). Nedeljković hita i brži je od Dejana, ali ne i od Željka, koji je za milimetar stigao pre i sekund ranije, i otklonio opasnost. Brkić je opravdano besan, a u tom tonu i odlazimo na odmor.

DRUGO POLUVREME:

U njemu “duplo-golo“, tj vrlo loše izdanje oba rivala. Suzismo prostor i rešismo da domaće igrače ostavljamo u ofsajd pozicije (uspešno, na sreću), uz nameru da sačuvamo vođstvo, a u napadu šta uradimo, iako znamo da su dva gola, u našem prvenstvu, gotovo sigurna tri boda. Daš (postigneš) i ne brineš. Mi smo to morali obaviti i pre sudijske nadoknade.

U prvih 5’, Jovanetić je pokazao kartone Vuletu (baš “momački“ pokupio Stojmirovića) i Trniniću (zbog prigovora), a tek u 58’ (nakon što je avion preleteo stadion), Oumaru je oprobao šut sa roglja 16-erca, a Radivojević je pokušaj da lopta uđe u desni donji ćošak sprečio, poslavši loptu u korner. Katai je je pasom i kretanjem omogućio Abuu sve ovo, iako se Pavlović ljutio što ga Kamerunac nije uposlio (Vladane – On je napadač i mora da šutira iz ovakvih pozicija, jer to nalažu i logika i njegovo radno mesto).

U 62’ Kiso i Rnić pripremili su šansu Nedeljkoviću, ali je zastavica Davidovića u vazduhu. Moram otvoreno reći – veoma sumnjivo, a da je drugi pomoćnik, pustio da se igra nastavi, bilo bi “1 na 1“ za Brkića. Meda i Karan, po ko zna koji put na meču, su očajno reagovali u toku ovog napada protivnika. U našoj kontra-akciji, Katai je probio levi bok, ušao u sredinu i uposlio Maria. Dok se on nameštao da šutira levicom (iako je desnom mogao odmah, pa kako god) “prođe voz“.

Usledila je (64’) dvostruka izmena u našim redovima, pa i rotacija u napadačkoj liniji, jer je Bilbija otišao u vrh napada, Oumaru na levi bok, a Stevanović na desni. Već u 69’ Stevanović je pripremio šansu Bilbiji, ali je on, umesto da šutira (a to zna), rešio da prebaci loptom Živanovića, pa je pokvario sve. U sledećem napadu, Nemanja je loše prihvatio dubinsko odigravanje Đurovskog, ali je omogućio Merebašviliju da nastavi akciju po levom boku, ali je Gruzijac jako loše centrirao. Dva minuta kasnije, Merebašvili i Bilbija ponovo igraju dupli pas, ali je Merebin pokušaj da na drugoj strani pronađe Stevanovića, ponovo očajan.

Do kraja se igra odvijala između dva kaznena prostora i bez ozbiljnog pokušaja (sa obe strane) da se ugrozi protivnik. Tumbasević je menjao Đurovskog, a i trener domaćih je izvršio sve tri izmene u nadi da će njegovi igrači doći do izjednačenja. To se nije desilo, već je u prvom minutu sudijske nadoknade, korner izveo Merebašvili i kratko odigrao sa Bilbijom, a Gruzijčev novi pokušaj centaršuta, ovoga puta je bio onakav kakav i treba – na loptu je, nadvisivši u skoku Živanovića, naleteo Stevanović, i majstorski (iako je isto pokušavao više puta u sredu protiv Indeksa, i to neuspešno) savladao Radivojevića, za konačnih 0:2.


Pobeda je ono što ćemo jedino pamtiti, i ako je nešto za utehu, to je što polako “učimo“ kako da dobijamo ovakve mečeve, u kojima nismo bolji i dominantni toliko, da bi se moglo reći da smo se prošetali terenom. Na kraju – bodovi se pišu i oni će na kraju sezone i svedočiti o uspešnosti crveno-belih. Rad mora biti pojačan, jer nas mnogo toga očekuje u narednih dvadesetak dana, koje ne smemo olako shvatiti. Na sreću, po neko naše pojačanje će i ojačati konkurenciju (što zbog oporavka, što zbog okončanja pojedinačnih mini-priprema), a od toga očekujemo da izvučemo najviše što se može. Valjda može...

Press
Turska ipak najbolja opcija, Stanisavljević u Asterasu

U svetlu aktuelnih geopolitičkih zbivanja, a posebno posle obaranja ruskog vojnog aviona od strane turske armije, bilo je neizvesno gde će fudbaleri Vojvodine odraditi zimske pripreme. Već godinama unazad Novosađani su kraj januara i početak februara provodili na obalama...

Intervju
Milan Bojović

Bojke za Vošine pobedničke bojeve

Lista strelaca
Radulović6
Vukanović6
Zukić6
Milosavljević4
Zady Sery3
Čumić2
Bolingi2
Ivanović2
Índio2
Vukić1

Igrač sezone
Vukanović21
Radulović20
Milosavljević15
Zukić14
Zady Sery14
Índio14
Čumić12
Carević8
Rosić8
Rosić6

Sećanja
Dobrosav KrstićSkromni as
Dobrosav Krstić

On je tako dobro pazio Puškaša na Nep stadionu 1956-e, uvek je bio kraj njega, uvek je bio brži, uvek mu je odnosio loptu i činio je to na tako fer način, takoreći bez dodira...