srpskoj prestonici, u okviru 15. kola, tada Meridian Super Lige, 26. novembra 2006. godine pred nešto više od 4.000 gledalaca, fudbaleri Vojvodine su velemajstorskim golom Ranka Despotovića, nakon akcije Davidov-Kačar, pobedili domaći Partizan sa 1:0. Sezonu 2006/2007 okončasmo na trećem mestu tabele (takmičilo se 12 klubova, a nakon dvokružnog sistema igrali su se play-off I play-out) sa tri boda manje od istog rivala (tada imasmo najbolju odbranu lige koja je primila svega 25 golova) i sa porazom u finalu nacionalnog kupa od njihovog topčiderskog komšije.
Te sezone smo tri puta odmeravali snage sa istim rivalom i dva puta ga pobedili (takođe i 27. avgusta 2006. godine, golom Milutinovića u 82), a poraženi smo identičnim rezultatom 24. aprila 2007. godine, kada je presudio Odita u 85.
Partizan – Vojvodina 0:1 (0:1)
Strelac: Despotović u 36. minutu.
Glavni sudija: Marušić Svetislav (pomaga li mu Petar Davidović i Vladica Stevanović)
Žuti kartoni: Bajić, Marinković (Partizan); Davidov, Petković, Despotović, Buač (Vojvodina)
Partizan: Jahić, Bajić, Zajić (46 Nenad Marinković), Mihajlov, Lomić, Odita (54 Lazić), Nebojša Marinković, Rnić, Smiljanić, Maletić (65 Bosančić), Jovetić.
Na klupi su ostali – Asprogenis (G), Markovski, Lazarević, Radovanović.
Vojvodina: Babalj, Pekarić, Đurić, Petković, Stošić, Popović, Davidov, Kačar (83 Dobrić) Tadić (75 Opsenica), Buač, Despotović (88 Vujović).
Na klupi su ostali – Brkić(G), Čotra, Vukobratović, Krasić.
Na stadionu Partizana odluka je pala u 36. minutu, posle jedne kontre Ranka Despotovića, koji je posle trka od 30 metara prebacio golmana domaćina za vođstvo Vojvodine. Pre i posle toga domaćin je vršio pritisak, ali je promašivao šansu za šansom.
Apsolutni junak utakmice bio je Đorđe Babalj, koji je odbranio niz udaraca, često iz sasvim dobrih pozicija. Totalni pritisak otvarao je prostor za kontre Novosađana, ali ih oni nisu iskoristili.
Pre saÂÂmo dve sedÂÂmiÂÂce greÂÂjao je kluÂÂpu VojÂÂvoÂÂdiÂÂne, ni ne saÂÂnjaÂÂjuÂÂći da ga, u najÂÂskoÂÂriÂÂjoj buÂÂdućÂÂnoÂÂsti, čeÂÂka veÂÂliÂÂka uloÂÂga u još veÂÂćoj poÂÂbeÂÂdi njeÂÂgoÂÂvog tiÂÂma. ĐorÂÂđe BaÂÂbalj, bez sumÂÂnje, obeÂÂležio je triÂÂjumf "staÂÂre daÂÂme" našeg fudÂÂbaÂÂla nad uzÂÂdrÂÂmaÂÂnim ParÂÂtiÂÂzaÂÂnom, ali, ruÂÂku na srÂÂce, u jedÂÂnom treÂÂnutÂÂku moÂÂglo je da buÂÂde i druÂÂgaÂÂčiÂÂje.
- MiÂÂsliÂÂte na šuÂÂteÂÂve najÂÂpre MaÂÂrinÂÂkoÂÂviÂÂća, a poÂÂtom OdiÂÂte u 49. miÂÂnuÂÂtu? Da, bio je to treÂÂnuÂÂtak koÂÂji je zaÂÂiÂÂsta moÂÂgao da me poÂÂvuÂÂče i u proÂÂvaÂÂliÂÂju. Jer, teško bi mi oproÂÂstiÂÂli što niÂÂsam uhvaÂÂtio MaÂÂrinÂÂkoÂÂviÂÂćeÂÂvu lopÂÂtu, maÂÂda je to biÂÂlo goÂÂtoÂÂvo neÂÂmoÂÂguÂÂće. Iako je išla po sreÂÂdiÂÂni, imaÂÂla je neÂÂpraÂÂvilÂÂnu puÂÂtaÂÂnju, i odÂÂbiÂÂla se od traÂÂve tik isÂÂpred meÂÂne, pa sam, u magÂÂnoÂÂveÂÂnju, na umu imao saÂÂmo da je na biÂÂlo koÂÂji naÂÂčin zaÂÂuÂÂstaÂÂvim. OdÂÂbio sam je, a kaÂÂda je OdiÂÂta naÂÂtrÂÂčao na nju, znao sam kaÂÂko će da šuÂÂtiÂÂra i, na sreÂÂću, usÂÂpeo da spreÂÂčim poÂÂgoÂÂdak. Ne žeÂÂlim da zvuÂÂči preÂÂpoÂÂtentÂÂno, ali sam od tog treÂÂnutÂÂka bio saÂÂsvim siÂÂguÂÂran da mi ne moÂÂgu daÂÂti gol i da ćeÂÂmo poÂÂbeÂÂdiÂÂti - u daÂÂhu kaže naš saÂÂgoÂÂvorÂÂnik.
Sve što se dešaÂÂvaÂÂlo u naÂÂstavÂÂku zaÂÂiÂÂsta su obeÂÂležiÂÂle njeÂÂgoÂÂve briÂÂljantÂÂne i, poÂÂneÂÂkad, vrÂÂlo atrakÂÂtivÂÂne inÂÂterÂÂvenÂÂciÂÂje, poÂÂput one kaÂÂda je, stvarÂÂno efektÂÂnom paÂÂraÂÂdom, zaÂÂuÂÂstaÂÂvio JoÂÂveÂÂtiÂÂćev šut glaÂÂvom sa sveÂÂga seÂÂdam-osam meÂÂtaÂÂra.
- TreÂÂba biÂÂti reÂÂaÂÂlan, JoÂÂveÂÂtiÂÂćeÂÂva lopÂÂta mi je, na sreÂÂću, išla veÂÂoÂÂma bliÂÂzu, ali mi je odÂÂmah biÂÂlo jaÂÂsno da neÂÂću moÂÂći da je uhvaÂÂtim i da će za moÂÂju mrežu bezÂÂoÂÂpaÂÂsno biÂÂti saÂÂmo ako je odÂÂbiÂÂjem što više udeÂÂsno, gde niÂÂje biÂÂlo igraÂÂča ParÂÂtiÂÂzaÂÂna. UraÂÂdio sam to doÂÂbro, a efektÂÂna paÂÂraÂÂda koÂÂju svaÂÂki golÂÂman, naÂÂravÂÂno, voÂÂli, saÂÂmo je upotÂÂpuÂÂniÂÂla utiÂÂsak.
KoÂÂnačÂÂno, u fiÂÂnišu, BaÂÂbalj je u možda najÂÂboÂÂljoj priÂÂliÂÂci koÂÂju je ParÂÂtiÂÂzan imao spreÂÂčio MaÂÂrinÂÂkoÂÂviÂÂća da izÂÂjedÂÂnaÂÂči i taÂÂko, koÂÂliÂÂko-toÂÂliÂÂko, spaÂÂsi čast crÂÂno-beÂÂlih, a poÂÂkvaÂÂri zaÂÂiÂÂsta ogromÂÂnu raÂÂdost NoÂÂvoÂÂsaÂÂđaÂÂna.
- Po poÂÂložaÂÂju njeÂÂgoÂÂvog teÂÂla i noÂÂge, u deÂÂliÂÂću seÂÂkunÂÂde, a golÂÂman i neÂÂma više vreÂÂmeÂÂna za razÂÂmišljaÂÂnje i doÂÂnošeÂÂnje odÂÂluÂÂke, viÂÂdeo sam da će šuÂÂtiÂÂraÂÂti u moÂÂju leÂÂvu straÂÂnu, kreÂÂnuo i, kaÂÂko se to običÂÂno kaže, ušao mu u šut. BiÂÂla je to tačÂÂka na za nas zaÂÂiÂÂsta veÂÂliÂÂku poÂÂbeÂÂdu - zaÂÂkljuÂÂčio je juÂÂnak triÂÂjumÂÂfa VojÂÂvoÂÂdiÂÂne u BeÂÂoÂÂgraÂÂdu.
U svetlu aktuelnih geopolitičkih zbivanja, a posebno posle obaranja ruskog vojnog aviona od strane turske armije, bilo je neizvesno gde će fudbaleri Vojvodine odraditi zimske pripreme. Već godinama unazad Novosađani su kraj januara i početak februara provodili na obalama...
Najdraži momenat mi je bio kada smo izbacili Mančester Junajted iz kupa. Igranje u Premijer ligi je bilo ostvarenje mog sna!
Radulović | 6 |
---|---|
Vukanović | 6 |
Zukić | 6 |
Milosavljević | 4 |
Zady Sery | 3 |
Čumić | 2 |
Bolingi | 2 |
Ivanović | 2 |
Índio | 2 |
Vukić | 1 |
Vukanović | 21 |
---|---|
Radulović | 20 |
Milosavljević | 15 |
Zukić | 14 |
Zady Sery | 14 |
Índio | 14 |
Čumić | 12 |
Carević | 8 |
Rosić | 8 |
Rosić | 6 |
Tragična smrt koja ga je zadesila nakon odlične igre za mladu reprezentaciju Jugoslavije protiv ČSSR u Novom Sadu (2:0) na kojoj je bio kapiten našeg tima, prekinula je njegove fudbalske snove...