Vesti / Utakmice / Ukleta Vojvodina

Ukleta Vojvodina25.03.2010. 13:08

Autor: Grof Žekula(6)
Mrđa NIJE u ofsajdu!
Mrđa NIJE u ofsajdu!
U

ambijentu dostojnog Novog Sada, i uprkos ogromnoj podršci navijača Vojvodine svom Klubu i Gradu, bodovi nakon derbi meča 20. kola JSL putuju u Beograd:

FK VOJVODINA – FK Partizan 1:2 (0:2)
Strelci: Đurovski u 55’ i Kleo u 3’ i 45’.

Mi: (trener Milan Đuričić) – Brkić, Vulićević, Tumbasević, Pleč , Đurišić, Ađuru, Medojević, Merebašvili (Đurovski), Bilbija (Stjepanović), Tadić (Novaković), Mrđa.

Oni: (trener Goran Stevanović) – Božović, Lomić, Knežević, Krstajić (Stanković) Jovanović, Fejsa, Davidov, Tomić, Moreira (Petrović), Ilić (Dijara), Kleo.

Osmim porazom u sezoni, drugim vezanim, a već trećim ovog proleća, fudbaleri “Stare dame“, već su zauzeli kotu 5 prvenstvene lestvice, sa tedencijom da taj pad i nastave. Koliko je igra u Smederevu bila sramotna, toliko ova juče nudi još nekoliko tema za razmišljanje. Mi kao da iz kola u kolo namećemo stalno nove, umesto da rešavamo stare, jer sezona je pri kraju, a nama se ne piše dobro! (u)Kleo i sumnjivo dosuđeni ofsajd, neka i budu dokaz naše ukletosti, koju se mi POD HITNO moramo rešiti!

ZAŠTO i ČEMU takva dva različita lica u dva poluvremena iste utakmice? Slažem se da od onoga u Smederevu nije moglo gore, ali da primimo kiks-gol već u 3’ i trasiramo gostima put ka pobedi...Dva puta dopuštamo Kleu da skoči i "pokloni se" sasvim sam, a valjda smo toliko razumni da znamo da on to radi dobro i da to NE SMEMO da dopustimo! Tačno je – sreća se zaslužuje i nije za sve namenjena jednaka količina...Sami smo preduslovili nedostatak iste, kada je gospodin sa evidentnim problemom alopecije (opadanja kose) podigao zastavicu i sam neuveren u potpunosti da je bio ofsajd u poslednjim trenucima meča.

Da bi nešto ostvario moraš to silno da želiš – u sportu od prvog minuta meča! Partizan je tačno te uvodne tri minute imao nepovoljan (ako se 0:0 u Novom Sadu može zvati nepovoljnim, a čini se da može) rezultat, sve ostalo mu je išlo na vodenicu. Još je odavno, bivši predsednik SAD, Hari Truman lepo rekao - “Niko u svom dvorištu ne želi psa koji neće da ujede“. Ako tražimo agresivnost – onda ona mora biti vidljiva od svih, tokom čitavog toka meča. Povremeno od pojedinaca – nema trijumfa tim putem!

Kada bi bar polovina igrača odigrala onako kako su juče to uradili (i borili se) Medojević i Tumbasević, ne bi ni bilo tolikog jeda kod nas. Meda i kad ne može nešto fudbalski on se bori do kraja, a Janko (to je sad već jasno) je jedan od najboljih u timu, pa sve i da ga staviš na mesto levog beka, što je poslednji put igrao ispred zgrade u rodnom Šapcu. Ali BORBA I ŽELJA im nisu upitni nikada. Uz “komandanta“ Pleča i koliko-toliko lucidnog Maria, i ne možemo do boda. Malo je!

Prvo poluvreme?

Tačno – znak pitanja. Najbolji igrač Partizana u istom, bio je Željko Brkić! Kakav kiks u 3’, da to čovek ne poveruje. Da ja imam tu visinu i takav skok, oduvao bi i loptu i sve ispred sebe, a Klea poslao u Brazil sa sve deganžmanom. Što ti, imenjače, ne učini isto? Od tog momenta pa do poluvremena, Tebe nema. Da dodam da su najbolju šansu, gosti imali na “pas“ Brkića, kada je napucao Đurišića u nogu, a lopta se odbila do Tomića, koji je srećom po nas rešio da uputi lob udarac, a ne da samo ćušne loptu pored Brke. Od “izgubljenog“ Brkića, sve je i počelo, pa smo ovaj deo igre svi izgubili. Bolje rečeno – protraćili.

Taman kad se očekivao njegov kraj, u jeku naše potpune dominacije, Vule gubi duel u vazduhu na desnom boku, Pleč ne stiže da blokira Lomića (beleži drugu asistenciju; kod prvog gola centrirao Kleu iz kornera), a srećom po goste, Đurišić čuva “Bog te pita šta“, a ne onoga koga bi trebalo, a zvezdaško-partizanski Brazilac i nema težak posao. Tako lako doći do dva gola razlike - pa to samo Mi možemo da omogućimo drugome.

Merebin (da se ne lažemo, On može puno, ali tek nakon što “potroši“ OGROMAN broj lopti uzalud – to je za posebnu statistiku) rani izlazak remeti koncepciju (mada manje od gola u 3’), a Mariov ulazak beše pun pogodak što se povezanosti tiče. Jeste da ima snage za mali fudbal, ali tečnije smo zaigrali i tu dileme nema. A zašto Mario odskače u ovoj konstalaciji snaga – ZATO što Tadića i Bilbije NEMA na terenu! Bez duela, bez ideje...da to nema smisla. Nije ni čudo što su napustili teren.

Malo je, doduše, falilo da Dušan bude “naš Kleo“ prvog poluvremena – zašto (opet pitanje - kad ih je mnogo) nije? Zato što se Dušanu, baš kao i celokupnoj FKV neće ništa “vratiti“ dok ne počne da ulaže punog sebe! Ne može se imati nula dobijenih duela, nula prodora i jedan centaršut, a postati junak poluvremena (ili meča). Ne ide! U 33’ i 34’ mogli smo do izjednačenja – na centaršut Pleča, Dušan je zahvatio loptu glavom i gađao suprotni ćošak Božovića, ali ovaj brani! Onda je centrirao upravo On, iz tog kornera, ali sada šut Tumbasevića ide tik preko gola. Ovo je i bila najava promene koncepcije koja će uslediti, ali drugi gol Klea nas u svlačionicu vodi sa velikim zaostatkom, a činjenica je da se mi teško vraćamo i posle jednog gola minusa.

Naravoučenije prvog dela igre – Kao što morsko prase NIJE ni morsko, a ni prase, mi ne možemo igrati fudbal bez kolektivnog zalaganja od samog početka partije, nameštati protivniku gol-prilike svojim pogrešnim percepcijama vremena i prostora, ne pokazati jasan stav da smo Mi ti koji žele trijumf, a onda tražiti da nam se to sve vrati.

Drugo poluvreme!

Znak uzvika, jer je baš bilo tako kako treba i sve suprotno od prvih 45’. Bilbije više nema ni na terenu, mada ni Slaven nije bolji (“sadomazohista“ na delu - kad dobije loptu, vuče dok ne dobije batine), ali je bar ušao u po neki duel i pomerio težište igre “za nekoliko jardi“. Agresivno smo krenuli u nameri da što pre postignemo gol. Upalilo je!

Akciju, koju na “dušu“ ide jednom od najboljih na terenu, Tumbasevića, uz samo kontakt Tadića, kako bi Janko dobio na vremenu da zaobiđe dva igrača Partizana, i MAESTRALNO sa sve gledanjem svojih saigrača i njihovog kretanja, vratio loptu ka Mariu, koji joj je put nastavio ka mreži. Imamo još 35 minuta da dođemo do boda, koji bi po svemu prikazanom i bio realan.

Onda, po meni, ključni trenutak utakmice – 61’ i KOLOSALNA prilika za kapitena Dragana, na vrlo dobar pas Tadića. Odlično je grudima primio i spustio loptu, prošao i zaobišao svakoga i sve što je trebalo, ali mu šut, u situaciji “1 na 1“, ide pored desne stative Božovića. Da smo tada izjednačili, garantujem da bi do kraja postigli i gol za pobedu. Ovako strepeli smo u otvorenoj igri sve do kraja, nadajući se golu (pokušavali su - Đurovski iz slobodnjaka i Janko nakon još jednog dobrog prodora i duplog pasa sa Mariom, kada je sa ivice kaznenog pokušao da gađa donji desni ćošak Božovića), ali su i gosti imali tri napada (kontre, jer mi idemo na “sve ili ništa“) da nas "dokusure“ – Brkić sada čini dve bravurozne intervencije i jednom seče pas (“noktima“) Kneževića ka Dijari, a drugi put hvata “živu loptu“ nakon udarca glavom ovog drugog, i još jednom maestralno pravimo ofsajd zamku, pa akcija Klea kada je “3 na 2“ propada, a bila je više nego izgledna!

Ulazimo u sudijsku nadoknadu (sad sam spoznao da se to tako zove, zato što su oni tada “glavni“), pa i Brkić kreće u 16- erac, gde je odavno i Pleč! Igramo na nabacivanje i događa se VRLO SPORAN momenat – Mario šalje loptu “u bunar“, igra se glavomet sa sve Brkinim pokušajem, lopta ide na bok ka Slavenu i on “zavrće“ u sredinu. Pleč pušta loptu, Mrđa je šalje u mrežu. DELIRIJUM. Kratak, jer Minić (pomoćnik) drži zastavicu u vazduhu, a Mihajlović (glavni) to uvažava! Ovo je za PODROBNU analizu, ali se njome neće niko baviti. Poznato je da sve prihvatamo olako i onako “kako nam se servira“. Bod (bio bi zaslužen) ne ostaje u Novom Sadu, nego putuje za Beograd, gde ćemo i mi u nedelju. Da ga (ih) vratimo – kako i da li možemo, to ćemo tek da vidimo! Jedno je sigurno – prvo poluvreme za analizu i NIKAKO ponavljati, drugo još doterati i reprizirati, sa, to je već evidentno, izmenama i u sastavu tima! Neki nemaju tu više šta da traže, neki da ohlade glave i (pro)nađu sebe, dok to još i mogu.

Press
Turska ipak najbolja opcija, Stanisavljević u Asterasu

U svetlu aktuelnih geopolitičkih zbivanja, a posebno posle obaranja ruskog vojnog aviona od strane turske armije, bilo je neizvesno gde će fudbaleri Vojvodine odraditi zimske pripreme. Već godinama unazad Novosađani su kraj januara i početak februara provodili na obalama...

Intervju
Enver Alivodić

Agresivnost i hitrina jesu ono po čemu sam prepoznatljiv, ali istovremeno voleo bih da sam mirniji u završnici!

Lista strelaca
Radulović6
Vukanović6
Zukić6
Milosavljević4
Zady Sery3
Čumić2
Bolingi2
Ivanović2
Índio2
Vukić1

Igrač sezone
Vukanović21
Radulović20
Milosavljević15
Zukić14
Zady Sery14
Índio14
Čumić12
Carević8
Rosić8
Rosić6

Sećanja
FK Vojvodina u prošlostiJedan jedini klub
FK Vojvodina u prošlosti

Priča Fudbalskog Kluba Vojvodina započinje u proleće sad već davne 1914. godine. Dok se svet spremao za rat, grupa omladinaca rešila je da osnuje fudbalski klub...