Kapiten wrote:Lovrić: Moju generaciju navijači Voše su obožavali
Navijači i fudbalska javnost oduvek su cenili beskompromisne i borbene fudbalere. Jedan od takvih u ekipi Slobode je Darko Lovrić, dobro poznato fudbalsko ime, koji je svoju karijeru započeo u rodnom Šidu u dresu lokalnog Radničkog, odakle ga fudbalski put vodi u Vojvodinu, najbolji tim naše severne pokrajine. Sa 19 godina nije dobio pravu šansu, pa je put afirmacije morao tražiti kroz Zvezdaru, Železnik, Bežaniju, Voždovac i Radnički sa Novog Beograda. Dobre igre nisu ostale nezapažene i pouzdani štoper se 2008. godine vraća u Vojvodinu i postaje deo tima koji je u sezoni 2008/09. osvojio drugo mesto i tako posle dužeg perioda razdvojio Partizan i Crvenu zvezdu na čelnim pozicijama u srpskom fudbalu. Nije ni čudo, imajući u obzir to da su tadašnju ekipu činili Lazetić, Kizito, Mrđa, Tadić, Vulićević, Medojević, Mario Đurovski, Veseljko Trivunović…
- Bila je to jedna odlična generacija i mislim da je to bio najuspešniji period moje karijere. Navijači su nas obožavali, pobeđivali smo i “večite rivale“, a mnogi od ovih momaka postali su deo reprezentacije i ostvarili dobre angažmane u inostranstvu. Nakon toga, odlazim u Jermeniju, u ekipu Banantsa, sa kojom sam igrao finale nacionalnog Kupa, koje smo izgubili od Pjunika. Na poziv izraelskog prvoligaša Hapoel Aškelona, selim se u gradić koji je na 50 kilometara od Tel Aviva i tu postajem standardan u timu koji se ustalio u njihovoj ligi, koja je iz godine u godinu sve kvalitetnija – kaže Lovrić.
Prošle godine, obukli ste dres Slobode. Kakvi su utisci jednogodišnjeg boravka u ovom gradu i klubu?
- Više nego pozitivni… Klub je odlično organizovan i drago mi je da sam postao deo jedne Slobodine porodice, upoznao sjajne saigrače i ljude iz uprave kluba. Potpuno sam posvećen fudbalu, pa i pored toga što je prvenstvena pauza, svaki dan treniram, jer želim da predstojeće pripreme dočekam potpuno spreman.
Ono što najviše zanima navijače Slobode je to da li će Darka Lovrića i sledeće godine gledati u crveno–crnom dresu?
- Istekao mi je ugovor sa klubom, ali postoje veliki izgledi da i dalje ostanem u Slobodi. Za sada imam pozive od strane nekoliko izraelskih klubova, a ukoliko se transfer ne realizuje, prednost u pregovorima imaće Sloboda. Zaslužili su to, jer su me svi u Užicu odlično prihvatili, od uprave do navijača. S druge strane, moram da razmišljam i o porodici, jer imam 33 godine i bilo bi lepo da još nekoliko godina odigram van granica zemlje.
Odličnim partijama ove sezone, “kupili“ ste fudbalsku javnost i navijače Slobode?
- Zavoleo sam Slobodu, ljude u klubu i oko njega. Sa čelnim ljudima kluba imao sam fantastičan odnos, a navijačima se divim na odnosu prema Slobodi. Neobično je videti sa kojom ljubavlju vole svoj klub i prate nas i u pobedama i u porazima. Drago mi je da su ljudi prepoznali moju želju da ostavim dobar utisak u Slobodi, jer kada nešto radim, radim to sa srcem i uvek maksimalno dajem sve od sebe. Iza mene je dobra sezona. Zadovoljan sam i rezultatima kluba, a podatak da u drugom delu sezone nismo izgubili od Vojvodine, Partizana i Zvezde govori u prilog tome – rekao je Lovrić.
Najveću snagu u karijeri daju mu supruga Borislava, kćerkica Tea i sin Petar, a srećni par u januaru očekuje još jednu prinovu.

Ko navija za Vošu, ni pakao mu neće teško pasti...