Iz postovanja prema ovom forumu, velikom broju gospode koja je ovde (nažalost retki i sada) ranije pisala, radi onih velikih "poraza" od 3:0 na marakani pod Đumijem, 5:4 sa bracom im, uz hettrick dvojca Jovanovic u napadu, sa crnog zgadijom pod Cedom Djoincevicem, zbog onog Bodeovog gola za 1:1 sa Bremenom, zbog otetog kupa za klosarima, radi velikih pobeda kao sto su teranje Bajevica sa iste one marakane, zbog Kizitovog gola i rusenja 10+godisnje traume na Karadjordju, zbog one Zete kada se stalo na put magarcima, zbog onih protesta pred gradskom kucom i kljuca grada kada je FKV bila nasa jedina stranka, zbog one pobede u Kuli kada Osmanovic promasuje penal jer je iza gola horda, a brat Milan Belic daje gol u drugom poluvremenu na isti taj gol, zbog baklje Belog na 12 godina firme i "njegovog" Zemuna, zbog one loto koreografije povodom lokalno-serifskog hapsenja, zbog cireva poput Crvenih Stijena i Severininog muža, zbog one najlepse utakmice kada se preslo na sever pod parolom "samo je jedna nasa zastava", zbog one prelepe Zete sredom u 13:00 na Karadjordju sa kucom i drvenim semaforom bez stolica kada 50 ljudi peva svom klubu, zbog onog prvog kupa, zbog tog IDENTITETA koji je verovatno zauvek nestao. Zbog svih uspona i padova giganta iz Ravnice. I njihovih posledica.
Pre svega zbog mnogo dobrih ljudi, mnogo dobrog vremena, imam duznost da kazem - hvala braco Slaninari.
Radi budućih generacija, ako ih bude uopšte, u amanet da vide jel šta tu valjalo i gde se grešilo.
Miloš CrnjanskiNaša elegija
Ne boli nas.
Gračanice više nema,
šta bi nam takovska groblja?
Marko se gadi buđenja i zore,
grobovi ćute, ne zbore.
U nebo diže nas
prezriv osmeh roblja.
Nećemo ni pobedu ni sjaj.
Da nam ponude raj,
sve zvede sa neba skinu.
Da nas zagrle koji nas more,
i njina zemlja sva izgore,
i kleknu pred nas u prašinu.
Da nam svi ruke ljube,
i kliču i krune meću,
i opet zatrube trube
cveće i čast i sreću.
Mi više tome ne verujemo,
nit išta na svetu poštujemo.
Ničega željno ne očekujemo,
mi ništa ne oplakujemo.
Nama je dobro.
Prokleta pobeda i oduševljenje.
Da živi mržnja smrt prezrenje.
1893-1977