Re: Uprava
Posted: Thu Aug 03, 2023 11:57 pm
Jedite go**a!
Nemam ga ja na viberu. Ništa lično ali ne znam kako ljudi sebi daju za pravo da lupe takve gluposti. Na kraju će ispasti da vodim ovaj klub iz senke, dokle idu teorije.Bačka Palanka wrote: ↑Fri Aug 04, 2023 5:58 am Kad je sastanak sa Zbiljićem? Pozivam velikog navijača Voše, mog komšiju Voju, da zajedno dođemo u Novi Sad (da Voja vidi Karađorđe) na sastanak sa našim Draguljčem. Čujem da ga Deep Purple ima na Viberu pa neka se organizuje taj sastanak. Kad ćemo sastančiti ako ne sada?
Sedeo sam odmah ispod lože,ispod Zbiljića,Tanjge i ostalih.Posle meča dolaze navijači i teraju Zbiljića i sve iz kluba on ih tera u p.m.Posle toga skače pola lože žele da preskoče da se obračunaju.Zbiljiću sram te bilo tako se ne ponaša prema navijačima.
Dejan Zukić i Spori ritam bend
Čestitamo protivniku. Imali smo inicijativu. Primili smo jeftine golove. Oni imaju više iskustva u Evropi od nas. Bili smo u opasnoj zoni, nismo iskoristili naše šanse. A tek šta nam je sudija uradio.
Ove floskule su ponavljane do sada nebrojano mnogo puta, ali kao po pravilu i šablonu izrečene su i sinoć nakon još jednog jednodnevnog izleta u kvalifikacijama za evropsko takmičenje nekog našeg kluba.
Vreo avgustovski dan u Novom Sadu i loš rezultat iz prve utakmice sa Kipra ipak nije obeshrabrio Novosađane da tribine "Karađorđa" ispune u impozantnom broju za naše relativno niske standarde.
Vrelina sa gradskih ulica osakaćenih nakon superćelijskih oluja se prenela na tribine najvećeg novosadskog stadiona. Netipična euforija nakon zaista blede Voše u Nikoziji.
Apoel važi za velikana u našim okvirima, izbacivali su oba beogradska večita rivala, prolazili grupne faze evropskih takmičenja. Ipak, ovaj put su u nikad nezavidnijoj finansijskoj situaciji koja za posledicu ima sve ređe podizanje trofeja.
Dočekao je Kiprane dobro ispunjen stadion, ali se pomenuta vrelina sa tribina nije prenela na igrače Vojvodine koji su bili prilično neubedljivi i mlaki. Trener Radoslav Batak izabrao je sličan sastav onome iz prvog susreta. Iskusnim poznavaocima dešavanja u klubu bilo je jasno da je pokušao da "promeša karte" i od prvog sudijskog zvižduka anulira zaostatak iz prve utakmice.
Dejan Zukić je uneo živost u prvoj utakmici nakon ulaska u drugom poluvremenu, njegova borbenost i zalaganje uz postignuti pogodak su održali nadu navijača Vojvodine za prolazak dalje i konačni ulazak u grupnu fazu nekog takmičenja na kontinentu.
Ponovio je Dejan svoju partiju i ponovo raspalio nadu posle izjednačujućeg gola, opet se javio prokleti osećaj da smo tako blizu i da nam tako malo fali. Ostalo je, nažalost, samo na nadi i osećaju.
"E, sinko, nekad smo mi tim Kipranima davali po pet, šest komada", reče stariji simpatizer Voše, razočarano odmahivajući rukom dok je nastavljao priču o prvoj šampionskoj generaciji iz 1966. godine, koje se sada sa setom u glasu priseća.
Nažalost, za ovog simpatičnog starijeg gospodina i mnogo nekih novih klinaca koji su došli prvi put na stadion, realnost je poprilično tužnija. Mnogo grešaka, mnogo manje želje i borbe nego što je bilo najavljeno i nego što se očekivalo.
Greške, komplikovana rešenja u iznošenju lopte, završnica napada gotovo da nije ni postojala. Još uvek se čeka da neko izračuna broj akcija koji su crveno-beli završili sa napamet upućenim centaršutom ili čistim prebacivanjem lopte u polje protivnika skidajući odgovornost sa sebe, a prebacujući je na najsjajniju zvezdu u Vošinom timu - Nikolu Čumića.
Sve oči saigrača, publike, pa čak i nemoćnog trenera Bataka, bile su usmerene ka Nikoli kao igraču koji je najzaslužniji za prošlosezonski uspeh u vidu izborenih kvalifikacija. Dejan i Nikola nisu svemogući i ne mogu sami da uvedu ekipu u grupnu fazu Lige Konferencija.
Bila im je potrebna pomoć saigrača, stručnog štaba i, na vrhu piramide, uprave kluba. Na cedilu su ostavljeni oni malobrojni koji su pokazali borbenost. Bili su bez prave podrške saigrača, ali i bez novih pojačanja koja su prekasno stigla. Zapaljive izjave i priče o tituli, koja je daleko od te najavljivane 2026. godine, ne prave razliku na terenu. Prazne floskule trenera nakon zvižduka razočaranih navijača, koji su svoj deo zadatka obavili na najbolji mogući način, neće doneti pomak u razvoju našeg fudbala.
Složićemo se da imamo mnogo većih problema u državi od još jednog ranog ispadanja iz kvalifikacija početkom avgusta. Nešto je sinoć, ipak, bilo zajedničko državi, narodu i Voši. Prvi korak ka toj tituli u budućnosti je preuzimanje odgovornosti, na terenu, u svlačionici, pred novinarima, navijačima i svakom ko oseća pripadnost novosadskom klubu.
Igrači su u nedostatku ideje prebacili odgovornost na Čumića, trener Batak na sudiju, mladost i protivnika, a predsednik Zbiljić bi, po starom običaju, odgovornost mogao da usmeri ka treneru. Valjda Batak prepoznaje trenutak i značaj koji bi utakmica protiv Partizana u nedelju mogla da ima za dalji tok njegove karijere. U slučaju poraza nezadovoljna javnost će tražiti odgovornost, a nije za očekivati da će uprava baš sama sebe da smenjuje nakon četiri vezana poraza u takmičarskim utakmicama.
Dok se budemo ponašali kao ta mala deca koja su na odgovornost roditelja došla na stadion, sve dok budemo plakali nad svojom sudbinom, prebacivali odgovornost na druge u nedogled i iznova tražili nove krivce, nećemo napraviti prvi korak ka toj toliko željenoj pobedi i ponosu. Do tada će nam se dešavati razni vaduci, šamroci, kairati i mnogi drugi koji su došli u fakultativni obilazak naših gradova, a odlazili u ekstazi maturantske ekskurzije.
Nije sramota priznati grešku, niko od nas nije savršen i svemoguć, nijedan igrač, nijedan trener, nijedna uprava. Greške treba uočiti, priznati, a zatim marljivo i vredno raditi da se one isprave. Kada se sa terena odlazi prljav od trave, umoran od trčanja i borbe, tada se i greške lakše opraštaju, uz aplauz.
Kažu da se put od hiljadu kilometara započinje jednim korakom. Napravite taj korak, učinite dane lepšima kako onima koji vojvođanski klub bodre od vremena u kom niste bili ni rođeni, tako i klincima koji će roditelje vući za rukav i tražiti da ih vode da gledaju Dejana, Nikolu i drugove, sa večitom nadom da će baš do njih stići dres natopljen znoju.
Tada će i fudbaleri Voše biti najveći šampioni, mnogo pre obećane 2026. godine.
Tako je to kad se sa šipke uđe u odelo i sedne u ložu. Direktno sa severa u fotelju lože.
Sramota...čeda_maraš wrote: ↑Sat Aug 05, 2023 6:09 pm Čudio sam se kako niko do sada nije spomenuo incident.Bio sam odmah ispod lože i sve je istina.Posdsetilo je na incident sa pumpadžijom.Samo je sa pumpadžijom bolo malo žešće.