Slažem se sa svim gore napisanim.Boske87 wrote:Leković danas potpisuje, valjda http://www.zurnal.rs/2013/07/28/lekovic ... index.html" onclick="window.open(this.href);return false;
A što se tiče povrataka Stepanova i Jovanovića od toga izgleda nema ništa.
http://www.zurnal.rs/2013/07/27/stepano ... index.html" onclick="window.open(this.href);return false;
http://www.zurnal.rs/2013/07/28/lane-jo ... index.html" onclick="window.open(this.href);return false;
Ok, za Laneta mi je jasno da mu je zadnja opcija povratak u srpski fudbal. Ima on još uvek tržišnu vrednost i kao slobodan igrač može naći klub u boljoj ligi od naše i igrati za pare koje mi ni u snu ne možemo da mu damo. Verujem da mu je naš klub drag ali daleko je to od neke ljubavi pa da ima veliku želju da se vrati + što je kao ličnost pun sebe, sigurno mu je ispod nivoa da igra u JSl mada njegovom egu gode ova lomatanja blizanaca i nas oko njega. Uopšte me ne bi iznenadilo ni da završi karijeru kao što on u ovom tekstu kaže, deluje mi da on nema pojma šta želi. Mislim da nama takav igrač u timu ne treba, igrač upitne motivacije, popunjeni smo na toj poziciji, i da hoće da dođe njegovo angažovanje bi bilo luksuz (finansijski gledano).
Meni Stepanov uopšte nije jasan. Njegov povratak u Vojvodinu bio bi idealan potez za obe strane. Milan je još mlad za štopera i mogao bi da kod nas oživi karijeru i nakon jedne sezone da pali dalje a mi bi uspešno premostili odlazak Trajkovića. Stepanov ne treba da se zavarava, cenim njegove igračke kvalitete ali on je za mene samo neispunjeni potencijal, uopšte nije ostvario karijeru kakvu smo svi očekivali i nije baš da se klubovi za njega otimaju. Sad je pravi trenutak za njegov povratak i nadam se da će to i on ubrzo shvatiti.
Neko treba reći Drakuliću da nas manje pali sa tim izjavama o povratku bivših igrača, izjave tipa "daćemo sve od sebe da ih dovedemo itd". Majstore ako treniraju sa nama to ne znači da hoće da se vrate, zato ćuti i radi (šta god da radiš) umesto što imaš ovakve medijske istupe.
Želeo bih nešto da dodam, što mene muči, povodom ovih farsi i domaćih sapunica, naši bivših (pa i sadašnjih igrača) o ljubavi prema našem Klubu.Jedino za koga sam ja 100% siguran, kada kaže da voli FK Vojvodinu, to je generacija 50ih (mislim da nije bilo igrača koji je imao dilemu za koga navija i koji klub voli).Vujke i Begečani, naravno, neponovljivi.
Već 60-ih, mnogo je manje odanih Vojvodinaša u našem timu, ali verujem da su bili većina na terenu.Kako je vreme teklo situacija je bivala sve gora po nas.Već 70ih mislim da su iskreni Vojvodinaši bili velika manjina (eto vidimo i šta, recimo, Svilar, Pavković...izjavljuju).Tada su neku vojvodinašku grupu činili nekolicina igrača ( Vujkov, Rutonjski, Ivezić, Nikezić..).
Kasnije još samo poneko, kao npr Belić, Šaula, Govedarica, Dunđerski...
I stižemo do Laneta, Stepanova, Krasića..., pa Kačareve generacije i sadašnjih igrača i Omladinaca.Još uvek nisam video, da neko od njih, kada ode iz Voše, priča o njoj kao Vujketova generacija.Dobro, vremena i okolnosti su se promenili razumem to, ali ako se Klub voli, onda se voli uvek.Sve mi se čini da su ga oni voleli samo privremeno (interesno, kao firmu u kojoj zarađuju platu) i to više iz inata što ih blizanci nisu hteli i pozvali u BG (nisu im bili interesantni, pa su se, zbog toga, našli uvređeni).
Ono što je još simptomatično (i tragično za klub iz grada Novog Sada) je da su Vojvodinu više voleli ljudi iz okolnih mesta, nego sami Novosađani (ovde ne mislim na navijače, već njene igrače).Tako da su najodaniji igrači Vojvodine npr bili oni iz Begeča, Šajkaških mesta, Sremci, Mačvani, Somborci...
Za njih je Vojvodina, bez dileme, uvek bila Jedna Jedina.