amo još jedan dan deli nas od trenutka kad će fudbalska lopta zaskakutati na našim terenima i označiti početak nove sezone. Ali, još dva dana dele navijače Vojvodine od momenta kada će na stadion Karađorđe istrčati njihovi ljubimci i preseći vrpcu, svi tvrde, bolje sezone od one protekle. Biće to neki novi crveno-beli kolektiv, jer je letos mnogo novajlija došlo u redove novosadskog superligaša i, po svim informacijama, dobro su se uklopili u ekipu.
Oni koji će raditi na terenu u borbi za bodove tvrde da žive kao jedna složna porodica, da je atmosfera izuzetna, da među onima koji su konkurenti za mesto u ekipi nema ni trunke sujete, da je trener Zoran Milinković izuzetan profesionalac, koji je uvek spreman za saradnju, da je uprava sjajna, kao i uslovi za rad i napredovanje
I mogli bismo ovako još dalje da idemo, ali i ovo je dovoljno i daj Bože da sve ostane tako do kraja.
Slično mišljenje iznosi i omladinski reprezentativac Srbije i štoper crveno-belih Dejan Karan. Njega smo zamolili da prvo prokomentariše poraz naših najboljih mladih igrača od Slovačke, u kvalifikacijama za Prvenstvo Evrope, koje će se iduće godine održati u Danskoj, ali bez nas.
Nisam ušao na teren u duelu sa Slovacima počeo je priču Karan. S jedne strane, malo mi je i krivo što nisam igrao, ali i mnogo žao što smo izgubili. S druge strane, velika mi je čast da budem u toj selekciji, u toj grupi mladih fudbalera. Međutim, moja ocena je da smo, bukvalno, sami sebe pobedili.
Prekinuli smo na trenutak ovog izuzetnog momka i fudbalera da bismo ga upitali da li misli da je za njega bilo mesta u defanzivi.
Niste jedini koji to kažu. Mnogo ljudi mi se javljalo i pitalo zašto nisam igrao. Naravno, selektor je taj koji odlučuje o svemu. Bez ikakve lažne skromnosti, mislim da je bilo mesta za mene u odbrani. Verujte, željan sam dokazivanja i mislim da bih pružio i više od maksimuma na terenu, a to je i prilika da me neko primeti. Ostali momci igraju u inostranstvu i treba graditi kult reprezentacije, jer meni čini veliku čast da zaigram u dresu s državnim grbom.
Posle svega, okrenuli smo se sezoni koja počinje, a za koju su se crveno-beli pakleno pripremali.
Juče ujutru odmah sam otišao na trening svog kluba. U nedelju, na našem stadionu Karađorđe dočekujemo Jagodinu. To je odlična ekipa, ali idemo na tri boda, jer je u sezoni start veoma važan.
Na pitanje na čemu temelji svoj oprezni optimizam, Karan je odgovorio:
Pripremljeni smo odlično. Imamo dobru ekipu, odličnog trenera i sjajno rukovodstvo, koji su uvek uz nas. U pripremnim utakmicama nismo primili nijedan gol. To je odličan pokazatelj naše uigranosti. Došli su i novi fudbaleri, koji su se fantastično uklopili u kolektiv. U nedelju igramo pred svojom publikom i to je razlog više da pokažemo šta smo uradili u pripremnom periodu. Nadam se da ove godine nećemo imati oscilacija u igri, jer su svi segmenti koji sačinjavaju jedan kolektiv poređani kao po koncu.
Agresivnost i hitrina jesu ono po čemu sam prepoznatljiv, ali istovremeno voleo bih da sam mirniji u završnici!
Yusuf | 17 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Romanić | 4 |
Nikolić | 4 |
Kokanović | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Poletanović | 1 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 20 |
Yusuf | 20 |
Gočmanac | 15 |
Korać | 15 |
Barros | 12 |
Kokanović | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Rosić | 10 |
U takmičarkoj sezoni 1965/66. Vojvodina je osvojila prvu šampionsku titulu. Jedan od najzaslužnijih za trijumf, bio je Silvester Takač...