osle nerešenog rezultata u prvom kolu s Jagodinom, trener fudbalera Vojvodine Zoran Milinković rekao je da će se dogoditi neke promene u startnoj postavi pred duel sa BSK-om na Karaburmi. Obećanje je ispunio i nije se pokajao. Među starterima našli su se Janko Tumbasević u srednjem redu i Antvi Jao u špicu. Jao je postigao jedan od dva gola, a Tumbasević je dobro odradio svoj zadatak zbog čega je veoma srećan i zadovoljan.
Mnogo mi prija to što mi je trener ukazao poverenje i ubacio me u startnu jedanaestoricu istakao je Tumbasević. Bio sam malo nervozan posle prvog kola jer nisam ni ušao u igru. Znate, dugo branim boje Vojvodine i ta nervoza me drži dan-dva pa me popusti. Nerviram se u sebi za sve što mi se dogodi onako kako nisam želeo, a to nije dobro za mene.
Kažu da samo dobre ljude nervoza brzo napušta, a naš je sagovornik sazdan od emocija.
Maksimalno ću se truditi da zadržim mesto u timu. Želim da igram standardno dobro, a iz utakmice u utakmicu sve bolje i bolje.
Upitali smo sagovornika da li se to može i ostvariti, a on je odgovorio:
Kako da ne! Mora. Verujem u sebe i nikad ne gubim samopouzdanje. Ovim potezom u duelu s Borčanima i naš trener Milinković pokazao je da veruje u mene. Jednostavno, moram opravdati poverenje koje mi je ukazao i vratiti mu sve na najbolji način, a u toj želji neću sagoreti.
Naglasio je Tumbasević da fudbaler uvek mora da se dokazuje, a da je on toga svestan.
Ovo je nova sezona i na redu je novo dokazivanje. Iskreno rečeno, mali sam i sagoreo, ali sve uvek dođe na svoje mesto, bilo pre bilo kasnije. Upornošću i maksimalnim zalaganjem i radom sve se vrati onako kako treba. U ovom klubu to se ceni. Čim me je trener vratio u prvu postavu, znači da je to tako. Naravno, svi se bore za mesto, pa ni ja ne zaostajem u tome, ali niko nije sujetan.
I ovaj momak vratio se na prvo kolo i nerešen rezultat s Jagodinom u Novom Sadu.
U toj utakmici su svi, sem odličnog golmana Željka Brkića, podbacili, a dobro smo odradili pripreme. Verujte da smo i protiv Borčana mogli mnogo bolje odigrati jer znamo ko koliko može da pruži
Bez preterivanja, svi možemo još mnogo bolje da igramo, a da li ćemo to i pokazati, videće se u utakmicama koje slede.
Iako troši četvrtu godinu u novosadskom superligašu, ovaj momak nije opterećen odlaskom u inostranstvo.
Naravno, ako se prilika ukaže, neću je propustiti. Uz Brkića i Marija Đurovskog, jedan sam od najstarijih po stažu u Vojvodini. Sad sam u najzrelijim godinama za fudbalera i to je još jedan od razloga da ništa ne prepustim slučaju. Boriću se maksimalno i verujem da ću uspeti, kao i moj klub.
Najdraži momenat mi je bio kada smo izbacili Mančester Junajted iz kupa. Igranje u Premijer ligi je bilo ostvarenje mog sna!
Yusuf | 17 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Romanić | 4 |
Nikolić | 4 |
Kokanović | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Poletanović | 1 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 20 |
Yusuf | 20 |
Gočmanac | 15 |
Korać | 15 |
Barros | 12 |
Kokanović | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Rosić | 10 |
On je tako dobro pazio Puškaša na Nep stadionu 1956-e, uvek je bio kraj njega, uvek je bio brži, uvek mu je odnosio loptu i činio je to na tako fer način, takoreći bez dodira...