udbaleri Vojvodine ušli su u drugu sedmicu zimskih priprema za nastavak sezone. Od ponedeljka treniraju dva puta dnevno, a mladi reprezentativac Vuk Mitošević odmarao se u nedelju kod kuće, jer su igrači imali slobodan dan. Ova vrednica na terenu za pripreme se spremio i fizički i psihički i, kako kaže, ništa ne može da ga izbaci iz koloseka kojim je krenuo. On, jednostavno, želi da napreduje u svakom trenutku.
– Najlakši deo priprema prošao je – konstatovao je Mitošević. – Uostalom, taj deo najbrže i prođe, jer je uvodni. Polako ulazimo u žestok rad. Treniraćemo dva puta dnevno, a krenuo je najteži i najbitniji deo. Što nam bude teže na pripremama, biće lakše u prvenstvenim borbama i u nacionalnom kupu, gde smo stigli do polufinala.
Naš sagovornik nada se da će Vojvodina proći Slobodu Point Sevojno i zaigrati u finalu.
– Verujem i u svoje klupske drugove i u sebe, ali nije vreme da bilo šta prognoziram – nastavio je. – Pa, pripreme su, da tako kažem, tek počele. Najbitnije je da se dobro spremimo, jer će nas samo tako zaobići i povrede i sve ostale nedaće, a o bilo kakvim trofejima je neozbiljno govoriti.
Istakao je Vuk da su svi igrači trenirali u vreme pauze, koju su već i zaboravili i okrenuli se novim obavezama.
– Nikako ne smemo da kukamo i kad nam je teško – dodao je. – Od kuknjave nema ništa. Ovako je super i neka nas šef Zoran Milinković, da tako kažem, pokida na treningu. Uostalom, mi smo profesionalci. Pa, sve i da nismo takvi, moramo u sebi mnogo toga da promenimo i krenemo stazom kojom treba. Ako želimo rezultat, a želimo ga, moramo mnogo čega da se odričemo. Dakle, za sve treba i jaka glava i karakter.
Trudi se naš sagovornik da sve to izdrži.
– Pa, ako nećemo mi koji smo tek zakoračili u fudbalski svet da sve izdržimo, šta će onda reći stariji igrači. Među njima mnogo je onih koji su se oprobali i napolju i u reprezentaciji.
Pri kraju protekle godine Mitoševiću se mnogo toga otvorilo u karijeri i želi da nastavi još bolje.
– Zaista mi je kraj godine bio odličan – naglasio je. – Ušao sam i u mladu reprezentaciju. Nadam se da ću u tom stilu i nastaviti. Jedini način da zaigram u reprezentaciji je taj da igram u Vojvodini. To su mi dve velike želje, svetan sam svega i spreman na sva odricanja. Spreman sam da ovo radim još narednih petnaest godina, a možda i duže. Volim fudbal i zato hoću da treniram onako kako treba.
Ne želi Vuk da se samozavarava, nego da iza sebe ostavi trag na terenima na kojima bude igrao.
– Ne treba sebe lagati. Jednostavno, neću sebi da dozvolim da se kao stariji pitam gde sam proveo vreme, a da ništa nisam uradio. Bilo bi to pogubno – zaključio je Vuk Mitošević.
Agresivnost i hitrina jesu ono po čemu sam prepoznatljiv, ali istovremeno voleo bih da sam mirniji u završnici!
Yusuf | 17 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Romanić | 4 |
Nikolić | 4 |
Kokanović | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Poletanović | 1 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 20 |
Yusuf | 20 |
Gočmanac | 15 |
Korać | 15 |
Barros | 12 |
Kokanović | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Rosić | 10 |
Priča Fudbalskog Kluba Vojvodina započinje u proleće sad već davne 1914. godine. Dok se svet spremao za rat, grupa omladinaca rešila je da osnuje fudbalski klub...