udbaleri novosadske Vojvodine pobedili su u prvoj utakmici polufinala Kupa Srbije Sloboda Point Sevojno sa 2:1 na na stadionu u Lučanima.
Novosađani su tako došli na korak od petog plasmana u finale Kupa u istoriji, ali zanimljivo nikada do sada nisu slavili.
U ovodnim minutima nijedna od ekipa nije imala izglednije prilike, a Sloboda je povela u 20. minutu sjajnim golom Sava Kovačevića iz slobodnog udarca, iskosa sa leve strane. Kovačević je šutirao pored živog zida i uhvatio Brkića na pogrešnoj nozi. Kovačević, rođeni Novosađanin, je karijeru počeo u Vojvodini, a ove zime u Slobodu došao iz Proletera iz Novog Sada.
U 25. minutu, posle dugačkog pasa Lazetića, Abubakar Oumaru je oboren na ivici šesnaesterca, a potom je Tumbasović izveo slobodan udarac koji je Božović odbranio. Samo minut kasnije Oumaru, posle kornera Lazetića, je bio najbolji u skoku i savladao je Božovića za 1:1.
U 36. minutu Vojvodina je postigla gol, koji je poništen zbog ofsajda. Posle dobre akcije i šuta Merebašvilija lopta se odbila do Oumarua, koji je lepim šutom savladao Božovića, ali je bio u nedozvoljenoj poziciji.
Posle prvih 45. minuta rezultat je 1:1, a prvu izgledniju priliku u drugom poluvremenu imala je Vojvodina u 66. minutu, kada je posle kornera odličan u skoku bio Medojević, ali je lopta završila pored gola. Nešto kasnije priliku je imao i Merebašvili, ali je Božović bio siguran.
Vojvodina je, ipak, vrlo brzo došla do drugog gola, kada je posle centaršuta Kataija, koji je ušao u igru u drugom poluvremenu, u 76. minutu Daniel Mojsov zatresao mrežu Sloboda Point Sevojna. Pet minuta kasnije Katai je imao odličnu priliku da poveća prednost, ali je pogodio stativu, posle dodavanja Oumarua, koji u nastavku akcije nije uspeo da nadmudri Božovića. Do kraja meča nije bilo izglednijih prilika na obe strane, a Vojvodina je zasluženo slavila ispunjeni cilj u Lučanima, pošto su igrači novosadskog tima pred utakmicu rekli da im je najvažnije da postignu gol.
Revanš meč između Vojvodine i Sloboda Point Sevojna igra se na stadionu Karađorđe 6. aprila.
Agresivnost i hitrina jesu ono po čemu sam prepoznatljiv, ali istovremeno voleo bih da sam mirniji u završnici!
Yusuf | 17 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Romanić | 4 |
Nikolić | 4 |
Kokanović | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Poletanović | 1 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 20 |
Yusuf | 20 |
Gočmanac | 15 |
Korać | 15 |
Barros | 12 |
Kokanović | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Rosić | 10 |
Od tih prvih utakmica pa sve do 1951. godine Jozef je uvek bio ako ne najbolji onda jedan od onih koji je srce ostavljao na terenu...