obeda Vojvodine protiv Partizana, kojom su Novosađani zvanično istakli kandidaturu za šampiona države, raširila je osmeh na licu Miloša Krasića. Fudbaler Juventusa oduševljen je igrama i rezultatima svog bivšeg kluba uz koji će, kako kaže, biti svim srcem u trci za titulu protiv beogradskih večitih rivala. Miloš je najavio i dolazak na stadion Karađorđe 29. maja, kada lale u poslednjem kolu dočekuju Crvenu zvezdu.
- Dolazim da navijam za Vošu i da, ako bog da, zajedno proslavimo titulu. Prvenstvo u Italiji se završava 22. maja, dva dana kasnije Juventus igra protiv Mančester junajteda na oproštaju Gerija Nevila i ništa me neće sprečiti da 29. maja budem na Karađorđu - kaže Krasić u razgovoru za Novosti. - Čestitam svima u klubu na trećoj uzastopnoj pobedi nad Partizanom, zaista sam ponosan na Vojvodinu. Drago mi je što tim s toliko mladih fudbalera igra dobro i što je klub koji mi je dao mnogo u životu konačno u ravnopravnoj borbi za tron.
Analizirajući raspored do kraja prvenstva, ali i bodovnu prednost beogradskih klubova, Krasić smatra da tim Zorana Milinkovića čekaju veća iskušenja nego konkurente.
- Sigurno je da će Vojvodini biti najteže, ali ne postoje nemoguće misije. Iskreno se nadam da moji Novosađani imaju snage da istraju u velikoj borbi i da prvi stignu na cilj.
Uključivanjem trećeg kluba u trku za titulu dobija i srpski fudbal.
- To što je Vojvodina stala uz rame Zvezdi i Partizanu je izuzetno važno za sve. Pored toga što se u Srbiji igra bolje nego prethodnih godina, sada je i neizvesnije takmičenje, a to su jedini načini da se publika vrati na stadione - uverava Krasić.
Želim da se na kraju ove sezone radujem trofeju, mojoj pozitivnoj promeni i Voši o kojoj priča Evropa!
Yusuf | 17 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Romanić | 4 |
Nikolić | 4 |
Kokanović | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Poletanović | 1 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 20 |
Yusuf | 20 |
Gočmanac | 15 |
Korać | 15 |
Barros | 12 |
Kokanović | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Rosić | 10 |
Od tih prvih utakmica pa sve do 1951. godine Jozef je uvek bio ako ne najbolji onda jedan od onih koji je srce ostavljao na terenu...