bećali su fudbaleri Vojvodine da će dati svoj maksimum u poslednje tri superligaške utakmice. Kazali su da prvenstvo žele da završe na najbolji način. Obećanje su i ispunili jer su kao gosti savladali Inđiju sa 1:2, golovima Slobodana Medojevića u 24. i Abubakara Oumarua, iz penala, u 58. minutu. Ostala su im još dva okršaja – u sredu sa Smederevom u gostima i u subotu na svom Karađorđu s Crvenom zvezdom. Pobedom nad Inđijcima novosadski superligaš izjednačio se sa Zvezdom po broju bodova te oba kluba imaju po 66. Uvek pouzdani desni bek Miroslav Vulićević istakao je da je utakmica bila teška i osvrnuo se na ono što se događalo u nadmudrivanju s Inđijom, koja se grčevito bori za opstanak u elitnoj ligi.
– Lepo smo otvorili prvo poluvreme – kaže Vulićević. – Postigli smo gol baš kad je trebalo, a učinio je to odlični Slobodan Medojević, koji je glavom smestio loptu u mrežu domaćih. Posle tog pogotka imali smo još nekoliko sjajnih šansi i mogli smo da ih dokusurimo.
Nisu ih crveno-beli realizovali i dogodilo se ono što se obično i događa.
– Znali smo da će Inđijci u dugom poluvremenu krenuti na sve ili ništa – dodao je. – To se i dogodilo, izjednačili su rezultat. No, nismo se dali, a za nas su dosuđena dva jedanaesterca. Abubakar Oumaru realizovao je jedan pa smo poveli. Međutim, loptu Aleksandra Kataija uhvatio je golman Poleksić.
Najavio je trener Zoran Milinković pre utakmice da će njegov tim ići na pobedu, jer ih tuđe računice ne interesuju. To potvrđuje i popularni Vule.
– Još jedanput smo pokazali da smo klub čistog obraza. Mi gledamo samo sebe i drugi nas ne interesuju kad je u pitanju sportski teren. Inđija je u teškoj situaciji, ali nije trebalo ni da se nada da u duelu s nama može osvojiti tri velika boda. Ipak, možda je trebalo i bolje da igramo jer smo imali oscilacija, ali najvažnije je da smo pobedili.
Zadovoljan je Vulićević postignutim do sada.
– Drago mi je što smo ovako odigrali, mada smo mogli da uzmemo makar još četiri boda. Ako sam svojom igrom ugradio i delić sebe u sve, onda sam veoma radostan – naglasio je Vulićević.
Najdraži momenat mi je bio kada smo izbacili Mančester Junajted iz kupa. Igranje u Premijer ligi je bilo ostvarenje mog sna!
Yusuf | 17 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Romanić | 4 |
Nikolić | 4 |
Kokanović | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Poletanović | 1 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 20 |
Yusuf | 20 |
Gočmanac | 15 |
Korać | 15 |
Barros | 12 |
Kokanović | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Rosić | 10 |
Od tih prvih utakmica pa sve do 1951. godine Jozef je uvek bio ako ne najbolji onda jedan od onih koji je srce ostavljao na terenu...