ar opet? Još jednom, o ne! Da su bar reflektori radili. Ali zato ni ove godine od praga Evrope nema ništa. I to je ono što je najbolnije. Bolnije i od totalno suprotne igre onoj na koju su nas momci u crveno-belim majicama prošle sezone navikli.
Poučen ranijim iskustvima, na stadion sam ušao solidno ponadan i takav dočekao početak revanš utakmice s Vaducom. Radovalo me je što će Vule biti u prvoj postavi, ali je i dalje bilo nejasno šta Abubakar radi na boku. Al dobro, nisam ja trener. Teško stečenih 2:0 na strani ulivali su mi dodatnu energiju. Moja je bila na mestu, a njihovu kô da je neko pojeo. Izašao sam uz zvižduke i čuveno Uprava napolje, koje sam skoro i zaboravio kako zvuči.
Prvo poluvreme. Četrdeset pet minuta tuge. Drugi minut, slobodnjak sa 30, prečka. Rafinja, al nije onaj. Deseti minut gol, 15. minut, tri kornera zaredom za Vaduc. U 19. Brana Ilić maši iz blizine, 20. minut golman Vojvodine Supić dobija aplauze jer je prvi put na utakmici uspeo da uhvati loptu, 42. minut slobodnjak sa 19 metara, Burgermejer blizu stative, 45. minut kraj poluvremena.
Uh, dobro je kad smo ovo preživeli! Delete, delete, delete iz sećanja…
Napad je bio daleko od sredine, sredina daleko od odbrane, pa je verovatno zbog toga u igru ušao povratnik iz Parme Nemanja Čović, što je malo spojilo redove. A na klupi je završio gruzijski plejmejker Merebašvili.
Voša je zaigrala u drugoj brzini i uspala da odgura protivnika na njegovu polovinu. Korneri su se ređali jedan za drugim. Osam do kraja poluvremena. Ali kakvih osam. Vule je još i kako-tako i izvodio, a kad je Brana Ilić preuzeo njegovu ulogu, letelo je na sve strane. Tamo gde su prošle sezone bili najjači, sada su izgledali kao neobučeni dečaci.
Ne znam kako se na lihtenštajnskom kaže hvala, ali verujem je Moreno to dovikno Mojsovu kad je pao dok je ovaj nesmetano iza njegovih leđa gurnuo loptu u mrežu za produžetak. Skoro se igrao kraj kada je Čović sasvim zasluženo udahnuo olakšanje na tribine, a sedmi minut produžetka kada je brod iz Novog Sada potonuo u sopstvenoj luci.
Svi smo već videli Tel Aviv, a oni najsmeliji videli su još dalje. Može da bude, momci su imali loš dan, ali dobro, gde baš u četvrtak da ga imaju. U još jedan četvrtak.
Ristovski: Čudio me Mojsov
Šef stručnog štaba Vojvodine Ljubomir Ristovski je o igri svojih pojedninih izabranika rekao:
O Nemanji Supiću: Nije kriv ni za jedan gol koji smo primili. U celini, o njegovoj igri ne mogu da dajem ocenu posle samo dva zvanična meča. Sigurno je dobar golman, da nije, ne bi branio u Vojvodini.
O Danijelu Mojsovu: I pre primljenog gola čudila me je njegova igra. Za njega znam da je dobar igrač i momak. Možda su ga sve te priče koje kruže o njegovom transferu poremetile.
O Georgiju Merebašviliju: On je trebalo da bude taj koji će voditi igru naše ekipe. Dečko je imao loš dan, zbog toga sam ga i izvadio na poluvremenu.
Činjenice
8 kornera izveli su fudbaleri Vojvodine u drugom poluvremenu. S druge strane, igrači Vaduca nisu nijedan
7. minut produžetka u drugom poluvremenu igrao se kada je Moreno svojim drugim golom na utakmici odveo Vaduc u narednu rundu
45. minuta proveo je na terenu strelac i najbolji igrač na meču iz redova Vojvodine Nemanja Čović
4.500 gledalaca pratilo je prvu i poslednju utakmicu u Novom Sadu na evropskoj sceni u sezoni 2011/12.
Najdraži momenat mi je bio kada smo izbacili Mančester Junajted iz kupa. Igranje u Premijer ligi je bilo ostvarenje mog sna!
Yusuf | 17 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Romanić | 4 |
Nikolić | 4 |
Kokanović | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Poletanović | 1 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 20 |
Yusuf | 20 |
Gočmanac | 15 |
Korać | 15 |
Barros | 12 |
Kokanović | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Rosić | 10 |
U takmičarkoj sezoni 1965/66. Vojvodina je osvojila prvu šampionsku titulu. Jedan od najzaslužnijih za trijumf, bio je Silvester Takač...