udbaleri Vojvodine imali su u nedelju relaksirajući trening posle meča u Lučanima i pobede nad Metalcem iz Gornjeg Milanovca sa 3:0. Trčali su i radili vežbe istezanja, ručali, a potom se svako odmarao na svoj način. Posle meča s Metalcem, u žiži fudbalske javnosti našao se Brana Ilić, koji je postigao dva gola i imao još šansi, ali i dobrih asistencija. Zaslužio je i epitet najboljeg na utakmici. Nije se iskusni fudbaler poneo zbog toga. Naprotiv, želi da nastavi seriju i obraduje navijače novosadaskog superligaša, koji su ih nesebično bodrili i u Lučanima.
– Igrali smo zaista dobro – počeo je priču Brana Ilić. – Sudeći po onome što smo pokazali, ubeđen sam da smo najzad krenuli kako se od našeg kluba očekuje i da više nećemo stati. Ova pobeda trebala nam je kao žednom kap vode, a u ovom trenutku je veoma velika zbog svega što smo za kratko vreme prošli.
Krenuli ste odmah ofanzivno. Je li moglo biti više golova, mada je od svega pobeda najvažnija?
– Znamo kakav način igre traži trener Dejan Vukićević. Imali smo mnogo šanasi u oba poluvremena, a nismo iskoristili ni jedanaesterac. Međutim, sve se otvorilo u drugom poluvremenu. Gol se samo čekao, a postigli smo ih tri. Bitna nam je ova prva pobeda, ali treba ovako da nastavimo.
Jeste li zadovoljni svojom igrom i postavljanjem, ili je moglo bolje?
– Golove sam postizao iz izrađenih akcija. Tome se svi radujemo. Sad to ne smemo pokvariti. Onim što sam uradio zadovoljan sam, ali uvek može bolje.
Je li ovo najava da ćete i ove sezone biti opasnost za protivničke golmane?
– Nadam se da je tako, a vreme je najbolji svedok i sve će pokazati. Trudiću se.
Navijači su vas prozivali na prethodnim utakmicama. Hoće li sad biti drugačije?
– Naši navijači imaju svoje mišljenje, što poštujem. Trudiću se da na najbolji način branim boje kluba. Biće još golova, jer vraćam se u formu u kojoj sam bio u proteklom prvenstvu. Oni su jedino merilo u igri. Naravno, ne smem zaboraviti da su i asistencije moj veliki zadatak. Međutim, golovi su ono za šta se fudbal igra i što se traži. Šta vredi ako smo u meču bili bolji a nismo iskoristili šanse, dok je protivniku to pošlo za rukom. Rezultat se piše i pamti. Dakle, moramo dobro i igrati i koristiti šanse koje nam se ukažu – istakao je na kraju razgovora Brana Ilić.
Ostajem
Ostajete li u crveno-belom taboru, jer bilo je nekih ponuda?
– Ostajem u Novom Sadu, jer ništa konkretno nije nuđeno ni klubu ni meni, mada do kraja prelaznog roka ima još nekoliko dana. Uopšte se ne nerviram zbog toga, jer ovde mi je zaista dobro i mogu napredovati. Biće šansi za odlazak u inostranstvo, što umnogome zavisi od mene i mojih igara. Uostalom, 26 godina mi je i mislim da sam sazreo kao fudbaler.
Agresivnost i hitrina jesu ono po čemu sam prepoznatljiv, ali istovremeno voleo bih da sam mirniji u završnici!
Yusuf | 17 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Romanić | 4 |
Nikolić | 4 |
Kokanović | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Poletanović | 1 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 20 |
Yusuf | 20 |
Gočmanac | 15 |
Korać | 15 |
Barros | 12 |
Kokanović | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Rosić | 10 |
On je tako dobro pazio Puškaša na Nep stadionu 1956-e, uvek je bio kraj njega, uvek je bio brži, uvek mu je odnosio loptu i činio je to na tako fer način, takoreći bez dodira...