ekadašnji štoper Vojvodine, Igor Đurić, koji je prethodne tri sezone proveo u holandskom fudbalu, po svemu sudeći vratiće se i zvanično u fudbalski centar Vujadin Boškov. Za takvo rešenje postoje realni izgledi, s obzirom na to da je Đurić slobodan igrač, povratnik iz zemlje lala.
Stameni, 192 centimetra visoki centarhalf, koji je kao fudbaler Vojvodine pre tri godine nosio i dres sa državnim grbom, redovno trenira sa novosadskim Superligašem gotovo čitavu jesen, a odluka o konačnom povratku mogla bi da bude overena na zimu.
- Još ne znam šta da kažem na tu temu i ne pogrešim, ali činjenice su da treniram sa Vojvodinom i da čekam zimu i prelazni rok - kaže Đurić za Sport.
Zašto ste se vratili iz Holandije?
- Ugovor sa Herenvenom sam raskinuo krajem avgusta i vratio se u Novi Sad iz prostog razloga jer su mi u tom klubu rekli da se neću naigrati fudbala ove sezone. Slobodan sam igrač, sa čistim papirima i smatram da mi je bilo bolje da se vratim u Srbiju i da sačekam zimu, nego da tako sedim na klupi sa saznanjem da nemam šanse da se borim za ulazak među prvih 11 igrača, iz razloga znanih samo ljudima u Herenvenu.
Vojvodina Vas je ponovo primila?
- Vojvodina je moj klub i ja nemam reči kojima bih mogao da izrazim zahvalnost. Šta reći osim činjenice da su mi Dejan Vukićević, šef stručnog štaba i Miodrag Pantelić, sportski direktor, s kojima sam najviše razgovarao o svemu, omogućili da ravnopravno treniram sa prvim timom, da radim svoj posao, da ostanem u fudbalskoj priči u punom treningu. Osim toga, igrao sam i na nekim prijateljskim mečevima, što mi mnogo znači.
Znači li to da hvatate zalet za proleće u dresu Vojvodine?
- Postoji mogućnost, razgovarali smo na tu temu, ali nikad se ne zna gde vode fudbalski putevi. Meni bi bila velika čast da se vratim u Vojvodinu, klub koji mi je u srcu. Takođe, primoran sam da gledam i finansijsku stranu i po tom pitanju prednost se daje većoj ponudi, pogotovo inostranoj. Za sada je izvesno da sam tu i da treniram, a videćemo kako će se i šta sve desiti kada počne prelazni rok- zaključio je Đurić.
I ALEKSIĆ ČEKA
Pored Igora Đurića, na terenima fudbalskog centra Vujadin Boškov svakodnevno na treninzima novosadskog superligaša prisutan je i Danijel Aleksić, takođe nekadašnja uzdanica Vojvodine, sada fudbaler Đenove na pozajmici u Grčkoj. On je takođe u nezavidnoj situaciji, jer, kako ističe, radi sa Vojvodinom, ali ne može da ostane pošto o njegovoj fudbalskoj sudbini odlučuju Italijani.
Sa druge strane, navijači Vojvodine su jedinstveni u želji da u crveno-belom dresu ponovo vide oba sjajna igrača.
Želim da se na kraju ove sezone radujem trofeju, mojoj pozitivnoj promeni i Voši o kojoj priča Evropa!
Yusuf | 17 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Romanić | 4 |
Nikolić | 4 |
Kokanović | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Poletanović | 1 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 20 |
Yusuf | 20 |
Gočmanac | 15 |
Korać | 15 |
Barros | 12 |
Kokanović | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Rosić | 10 |
Tragična smrt koja ga je zadesila nakon odlične igre za mladu reprezentaciju Jugoslavije protiv ČSSR u Novom Sadu (2:0) na kojoj je bio kapiten našeg tima, prekinula je njegove fudbalske snove...