aš onog trenutka kada je sudija Milorad Mažić iz Vrbasa dao znak da počne vojvođanski fudbalski derbi u okviru 9. kola Jelen Superlige između Vojvodine i Hajduka, počeo je nad Novim Sadom i pravi, jesenji pljusak. Uz temperaturu od samo šest stepeni, uslovi baš i nisu pogodovali igračima, ali su fudbaleri novosadskog superligaša obećali navijačima ofanzivnu igru i pobedu i od obećanja nisu odstupili. Nisu to učinili ni kada je golman Kuljana Bojan Brać odbranio jedanaesterac Milanu Bojoviću u 13. minutu, već su nastavili da pritiskaju rivala, nagoveštavajući da su u potpunosti rešeni da prekinu seriju od tri meča bez pobede. I upravo je taj 13. minut bio baksuzan za ekipu Hajduka, pošto je zbog prekršaja nad Merebašvilijem, u trenutku kada je bio poslednji igrač u odbrani, isključen Darko Fejsa.
Vojvodina je napadala, organizovano i strpljivo i rezultat je morao da dođe. Dogodilo se to u 39. minutu, kada je kapiten Slobodan Medojević matirao do tada odličnog Braća, koji se okliznuo u odsudnom trenutku i sve posle toga, što se domaćeg tima tiče, bilo je u znaku razigrane i jake ekipe koja je umela da kažnjava propuste gostujućih defanzivaca. Egzekutori su bili odlični Gruzin Giorgi Merebašvili u 43. minutu, a u nastavku i Petar Škuletić (50. minut) i Miroslav Stevanović (74. minut).
- Za razliku od nekih ranijih mečeva, koristili smo šanse koje su nam se ukazivale i u našoj igri bila je primetna velika želja da pobedimo i odigramo kvalitetno - rekao je trener Novosađana Dejan Vukićević. - Zadovoljan sam i zbog toga što promašeni penal nije demoralisao ekipu i što smo i posle tog trenutka nastavili da igramo kako smo se dogovorili.
Vukićević je na teren izveo sastav sa praktično tri špica (Abubakar, Bojović, Škuletić), ali su jako važnu ulogu, baš kao što se od njih i očekivalo, odigrali Medojević, Merebašvili i Stevanović. Ova trojica fudbalera bili su pokretačka snaga napada Vojvodine, koji su bili osmišljeni i opasni po gol gostiju. Uostalom, aplauzi s tribina najbolje su svedočili o utisku koji je kompletan crveno-beli tim ostavio na malobrojnu publiku, koja je u većem delu susreta uživala i bodrila svoje miljenike.
- Da u nastavku Trajković nije dobio crveni karton i da nisam u igru ubacio Karana, Bojović bi ostao u igri da pokuša da se iskupi za promašeni penal - dodao je Vukićević. - No, dobili smo u ovoj utakmici Petra Škuletića, strelca, kao veliko pojačanje pred naredne utakmice. Za mene je najvažnije to što smo osvojili tri planirana boda i što smo počeli da ulazimo u željeni ritam.
Pred Vojvodinom je sredu kup utakmica s Inđijom u gostima, a niko u klubu ne krije da u ovom takmičenju Novosađani imaju želju da ponovo stignu do same završnice i pokušaju da osvoje trofej koji im je u prošloj sezoni izmakao. U toj utakmici Vukićević neće moći da računa na pocrvenelog Trajkovića, pa će formacija crveno-belih morati ponovo da se menja. Međutim, ono što sigurno može da raduje navijače Vojvodine jeste činjenica da su meč s Hajdukom odigrali na visokom nivou, demonstrirajući vrlo dobar fudbal i rešenost da u punoj meri pokažu snagu ekipe. U nedeljenom, kišnom izdanju Novosađani mogu i moraju da pronađu model za naredne okršaje, jer predstojeća sedmica biće za njih veoma bitna, pošto, posle Inđije, na svom terenu dočekuju ekipu Spartaka u još jednom vojvođanskom prvenstvenom derbiju.
Dodatna motivacija pred predstojeće izazove Medojeviću i društvu mogu da budu i aplauzi publike kojima su nagrađeni za prikazano u subotnjoj utakmici. Oni su usledili posle kvalitetne i efikasne partije, koja je navijačima ugrejala srca i podgrejala snove o visokim dometima Vojvodine. Pa i o osvajanju trofeja, zašto da ne?
Želim da se na kraju ove sezone radujem trofeju, mojoj pozitivnoj promeni i Voši o kojoj priča Evropa!
Yusuf | 17 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Romanić | 4 |
Nikolić | 4 |
Kokanović | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Poletanović | 1 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 20 |
Yusuf | 20 |
Gočmanac | 15 |
Korać | 15 |
Barros | 12 |
Kokanović | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Rosić | 10 |
On je tako dobro pazio Puškaša na Nep stadionu 1956-e, uvek je bio kraj njega, uvek je bio brži, uvek mu je odnosio loptu i činio je to na tako fer način, takoreći bez dodira...