mladinski pogon FK Vojvodina, dečaci rođeni 1994. godine i kasnije, jesenji su prvaci Srbije. Posle pobede u Kruševcu nad Napretkom (4:2) i remija Crvene zvezde kod kuće u meču s Inđijom (1:1), mladi Novosađani zaseli su na prvo mesto, potvrdivši da su ekipa sa sjajnom perspektivom i da će se o njihovim uspesima tek pričati. Ujedno, nagovestili su da Vojvodina ne treba da brine za budućnost, osnosno da ima nadolazeću generaciju mladića, koji se spremaju da u nekom vremenu budućem postanu nosioci igre i u seniorskom timu. I da, što da ne, počnu da donose titule u Novi Sad.
- Ovo je veoma talentovana ekipa - objasnio je trener omladinaca Milan Kosanović. - I pre početka prvenstva najavljivao sam borbu za prvo mesto, a koliko sam bio u pravu, ovi dečaci su pokazali kroz 17 kola jesenjeg dela lige. Igrali smo najbolji fudbal, s mnogih strana smo dobili komplimente, a rezultat je došao kao posledica takve igre. Postigli smo najviše golova (47), a naša mreža zatresla se 14 puta, po čemu smo takođe bili najbolji. Uz to, od 14 golova čak sedam smo primili iz penala.
Nastavio je Kosanović svoju priču u jednom dahu:
- Prvo mesto je lep uspeh za nas i jako mi je drago što smo pokazali da Vojvodina ima lepu budućnost. Mnogi od ovih dečaka već konkurišu i za seniorski tim, pa su u radu s najboljima već debitovali Kosović, Spremo, Nastić i Meleg. Naše operedeljenje bilo je da gajimo ofanzivnu igru, a u ekipi imamo i nekolicinu kadeta, poput Sprema, Kosovića i golmana Kordića. Bili smo jedna od najmlađih ekipa u ligi, ali nam to nije smetalo da ostvarujemo odlične rezultate. I još nešto: u sastavu smo imali i dvojicu momaka koje smo doveli iz Crvene zvezde - Sekulića i Nikolića i oni su u dresu Vojvodine stekli punu afirmaciju. Znači, nije više pravilo da dečaci odlaze iz Novog Sada u naše najbolje klubove, jer smo mi sada najbolji i igrači žele da obuku dres našeg kluba.
O planovima za proleće Kosanović je dodao:
- Postoje neki nagoveštaji da će pojedni članovi naše ekipe biti priključeni prvom timu za zimske pripreme. Međutim, to nas ni malo ne ometa u želji da se dočepamo titule prvaka Srbije i mislim da imamo realnu osnovu da takav domet postavimo sebi za cilj. Svi direktni rivali, poput Crvene zvezde, Partizana i Rada, dolaze nam u goste na proleće, a mi gostujemo ekipama koje su u donjem delu tabele. To u nama budi optimizam, ali smo, ipak, svesni da nam je na putu do titule neophodno još samo 13 pobeda. Momci su pokazali da imaju kvalitet, da imaju hrabrost i srce i verujem da titula nije nedostižan cilj.
U svakom slučaju, učenici Milana Kosanovića sada imaju razloga da slave, ali će to vreme brzo proći i počeće pripreme za još veće izazove koji će se na proleće naći pred mladićima u crveno-belim dresovima. Utisak je, međutim, da će oni biti spremni da svakom ispitu odgovore, a onda, ako nastave s dobrim partijama i ako bude sportske sreće, i da donesu titulu u Novi Sad.
Igrački sastav
Trener Milan Kosanović je u jesenjoj sezoni računao na sledeće igrače:
Golmani: Marko Kordić, Miloš Čavić, Vuk Ugrenović.
Odbrana: Milovan Petrić, Aleksandar Glumčević, Bojan Dangubić, Mitar Kanostrevac, Stefan Cvijić, Bojan Nastić, Slobodan Savić, Stefan Nikolić.
Sredina: Darko Aleksoski, Dejan Meleg, Filip Omčikus, Nebojša Simikić, Nebojša Kosović, Mirko Ivanić, Nemanja Sekulić.
Napad: Edin Ferati, Milan Spremo, Petar Banjac, Slaven Baškalo, Strahinja Marković, Šaleta Kordić.
Trener ekipe je Milan Kosanović, a u radu mu pomaže Boris Nađ. Vođa ekipe je Mika Jović.
Agresivnost i hitrina jesu ono po čemu sam prepoznatljiv, ali istovremeno voleo bih da sam mirniji u završnici!
Yusuf | 17 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Romanić | 4 |
Nikolić | 4 |
Kokanović | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Poletanović | 1 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 20 |
Yusuf | 20 |
Gočmanac | 15 |
Korać | 15 |
Barros | 12 |
Kokanović | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Rosić | 10 |
On je tako dobro pazio Puškaša na Nep stadionu 1956-e, uvek je bio kraj njega, uvek je bio brži, uvek mu je odnosio loptu i činio je to na tako fer način, takoreći bez dodira...