a svom je terenu i u Novom Sadu i u Tbilisiju. U oba grada je kod kuće. Giorgi Merebašvili (25), reprezentativac Gruzije, kreator igre Vojvodine, novogodišnje praznike sa porodicom slavi u rodnom gradu, a Božić će, kako ističe, da dočeka u Srpskoj Atini. Gde će biti za Srpsku novu godinu, još ne zna.
U dresu Vojvodine, koji nosi dve godine, pobrao je simpatije publike dokazavši se u finišu jeseni, kada je sjajnim partijama potvrdio vrhunski talenat kao plejmejker velikih mogućnosti na koga Novosađani računaju na proleće u pohodu na Kup. S druge strane, njegov matični klub Dinamo, u kojem je, kao jedan od mlađih igrača, gospodario terenom, bio centralna figura, miljenik navijača... želi da ga vrati.
- Pitanje gde ću da dočekam Pravoslavnu novu godinu, zapravo, odnosi se na to gde ću da nastavim karijeru – poručuje Merebašvili iz glavnog grada Gruzije. - Pravoslavac sam i svakako ću da obeležim taj praznik sa familijom u jednom od moja dva grada. U kojem, još ne znam. Verujte, u velikoj sam dilemi. Voleo bih da ostanem u Novom Sadu, ali i srce me vuče u Tbilisi. Ima mnogo razloga i da ostanem, i da odem. Nije mi lako... U svakom slučaju, Vojvodina će mi pomoći da odlučim.
Kako Vam se dopada život u Srbiji?
- U Novom Sadu se osećamo kao kod kuće. Naša ćerka Natalija je rođena u Srbiji. Grad je veoma lep i miran, veoma dobar za porodičan život. Ljudi u njemu su prijateljski raspoloženi. Moja supruga Sofija,takođe, obožava Novi Sad.
S kim se družite od fudbalera Vojvodine?
- Skoro sa svima. Svi iz ekipe su veoma druželjubivi. Nekako najviše vremena provodim sa Vladanom Pavlovićem, koji je naš komšija. Živimo u blizini, pa gotovo svako veče provodimo zajedno u porodičnom okruženju. On je mnogo dobra osoba.
Pravoslavac ste, da li idete redovno u crkvu?
- Svake nedelje idem u crkvu sa suprugom. Mi smo ortodoksna porodica. Bog je uvek sa mnom.
Kako provodite odmor u Tbilisiju?
- Nisam bio u Tbilsiju šest meseci i nedostaju mi familija i prijatelji. Sada, na odmoru, provodim sve vreme i sjajne dane sa omiljenim ljudima.
Razgovarate, verovatno, i o fudbalu, pa, gde se igra bolje: ovde ili tamo?
- U Gruziji ima više tehničke igre nego u Srbiji, to je jedina razlika. Meni odgovaraju obe lige, a više volim onu u kojoj publika uživa, kako vi kažete, igra za oko navijača.
Ranije zamereke pojedinih da loptu duže držite u nogama su nestale?
- Taj potez više je želja da posao organizatora odradim što bolje. Ima tu i navike, ali želja mi je da na svakoj utakmici pogodim mrežu suparnika i tu nema nikakve dileme. Istina je, volim loptu u posedu i dribling i u svakoj situaciji se trudim da to bude i korisno za ekipu, ali i lepo za oko navijača koji me podržavaju. Uvek tražim pogodan trenutak da uputim loptu onako kako valja, da napad završi akciju na fudbalski način.
U reprezentaciji Gruzije ste imali neprikosnoven status koji je trenutno malo poljuljan?
- Iz određenih razloga, nisam igrao poslednjih par utakmica. Pre toga, uvek sam bio deo reprezentacije i verujem da će tako biti u budućnosti.
Da li zbog toga želite da se vratite u Tbilisi?
- Da, želim, ali nije to osnovni razlog. Smatram da trenutno Dinamo ima više ambicije da igra u Ligi Evrope, a i finansijska situacija je, čini se, bolja nego ranije. Klub ima novog predsednika, razgovarali smo, ambiciozni su, žele me ponovo u timu... Ne znam, videćemo...
Potrebni ste klubu i teško da će Vas pustiti da se vratite u Dinamo?
- Znam, Vojvodina odlučuje. Verujte, lepo mi je u Novom Sadu, organizovanom klubu, a najvažniji je fudbal. To je za mene smisao života. Nisam ništa bez fudbala i porodice, ne mogu da živim bez ovoga. Bez obzira na to gde igram, moja porodica će uvek biti sa mnom.
Poruka za čitaoce Sporta i ljubiteljima fudbala?
- Najpre želim samo da kažem hvala svim ljudima koji me podržavaju i koji veruju u mene. Takođe želim da kažem hvala i Firmi, navijačkoj grupi, jer uvek osećam njenu podršku. Zaista volim Srbiju i ljude Srbije. Želim svima sve najbolje u Novoj godini i srećne Božićne praznike – poručio je Merebašvili na kraju telefonskog razgovora za Sport.
HVALE SAIGRAČIMA I TRENERU
Vojvodina je veoma dobar klub i svi fudbaleri su na visokom nivou. Ipak, glavni razlog je taj što Vojvodina ima veoma dobrog trenera, Dejana Vukićevića. Po mom mišljenju, on je jedan od najboljih u Evropi!
VOJVODINA UZIMA KUP
Merebašvili sa Vojvodinom ima šansu da osvoji trofej u nacionalnom kupu, prvi u njenoj istoriji.
- Imamo velike šanse. Najveće koje je Vojvodina ikada imala. To je za sve njene igrače veliki izazov. Za mene poseban izazov. Na velikim utakmicama se prepoznaju dobri igrači.
Pa, u tom slučaju, zar ne biste voleli da igrate finale?
- Svakako, ali ne znam da li da odem ili da ostanem u Vojvodini.
Yusuf | 17 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Romanić | 4 |
Nikolić | 4 |
Kokanović | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Poletanović | 1 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 20 |
Yusuf | 20 |
Gočmanac | 15 |
Korać | 15 |
Barros | 12 |
Kokanović | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Rosić | 10 |
Nacionalni revolucionar, sportista i sportski radnik, kulturni poslenik, politički prvak, socijalni radnik i uglednik advokatskih organizacija. Začuđujuće je da se toliko energije našlo u venama ovog čoveka...