repodnevni trening fudbalera Vojvodine u sportskom centru Ismail Gekček iskorišćen je za uvežbavanje presing igre. Sa jedne strane, sedmorica igrača pokušavala su da, pod pritiskom, iznesu loptu od svog gola do polovine igrališta.
Zadatak druge ekipe bio je da ih u tome spreči, a po mogućnosti i oduzme loptu i postigne gol. Ovaj fizički vrlo zahtevan segment treninga, crveno-beli su pošteno odradili. Primetan je bio i napredak Almamija Moreire, koji se, bar tako deluje, sve bolje uklapa u ekipu.
Takođe, atmosfera i raspoloženje među igračima su na zavidnom nivou. Videlo se to na kraju igre na dva gola (na skraćenom terenu), kada je ekipa u narandžastim markerima bučno proslavila dve pobede (5:4 i 4:1).
Pomenimo i sastav pobedničkog tima: Radoja, Poletanović, Novaković, Katai, Stevanović, Ilić i Mitošević. Kako su u šali sami zaključili, igrač treninga bio je Brana Ilić (bez obzira na to što su ga iz suprotnog tabora optuživali da je neke golove postigao iz ofsajd pozicije).
Najdraži momenat mi je bio kada smo izbacili Mančester Junajted iz kupa. Igranje u Premijer ligi je bilo ostvarenje mog sna!
Yusuf | 17 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Romanić | 4 |
Nikolić | 4 |
Kokanović | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Poletanović | 1 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 20 |
Yusuf | 20 |
Gočmanac | 15 |
Korać | 15 |
Barros | 12 |
Kokanović | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Rosić | 10 |
On je tako dobro pazio Puškaša na Nep stadionu 1956-e, uvek je bio kraj njega, uvek je bio brži, uvek mu je odnosio loptu i činio je to na tako fer način, takoreći bez dodira...