ost na pripremama, berićet u takmičenju. Milan Bojović, centarfor Vojvodine, nije se nadavao golova tokom priprema u trening utakmicama, ali ga to ne brine, jer će, uveren je, izboriti mesto u timu i pogađati kada to bude najpotrebnije.
Dvodnevnu pauzu, kojom je fudbalere novosadskog superligaša častio Dejan Vukićević, šef struke, iskoristio je da skokne do Lučana, da bude sa porodicom, kako kaže, da napuni baterije, i po povratku u Novi Sad, ponovo prione na posao.
- Nije mi teško da radim, naprotiv - kaže Bojović. - U Antaliji na dvonedeljnim pripremama smo uradili dobar posao, 15 dana bez pauze. Radili smo na fizici, uigravanju i odigrali par dobrih mečeva. Najvažnije je da smo fizički spremni, a svežina će doći u pravo vreme, s početkom fudbalskog proleća.
Jesenas se tri puta upisao u strelce, imao i nekoliko asistencija, ali ove zime, nekako ga neće mreža.
- Šansi je bilo, nažalost, ne i golova - potvrđuje Bojović. - Ipak, ne opterećujem se time. Tek nam sledi uigravanje završnice napada. U poslednja dva meča u Antaliji na terenu sam se osećao izvanredno. To je pokazatelj da smo odlično radili. Lično, nisam se štedeo na treninzima. Bio sam sam sebi težak, ali svežina je došla u finišu priprema pa ću, uveren sam, biti spreman za start - kaže Bojović.
U špicu napada, Bojović ne krije, ima žestoku konkurenciju, koja međutim, na njega deluje stimulativno.
- Kod nas je na svakoj poziciji u timu opasna konkurencija. U svakom trenutku imamo dva igrača koji mogu na teren - zaključio je Bojović.
VOLIM I DA ASISTIRAM
Milan Bojović očekuje da će na proleće biti uspešniji od protivničkih odbrana nego jesenas.
- Jednostavno, predosećam to. Nemam problem da igram pod pritiskom. Volim da zatresem mrežu, ali jednako mi je zadovoljstvo i kada asistiram - kaže Bojović.
Dve godine za redom, najboljeg izabrasmo, a da isti nije odigrao čitavu, pobedonosnu, sezonu za naš Klub. Kada kvalitetom gotovo za polusezonu izboriš i očuvaš prvo mesto na našoj, navijačkoj, tabeli to govori mnogo toga (baš kao i za Seida u prethodnoj...
Agresivnost i hitrina jesu ono po čemu sam prepoznatljiv, ali istovremeno voleo bih da sam mirniji u završnici!
Yusuf | 18 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Romanić | 5 |
Kokanović | 5 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Nikolić | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Korać | 2 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 26 |
Yusuf | 22 |
Korać | 22 |
Rosić | 16 |
Kokanović | 16 |
Gočmanac | 15 |
Barros | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Od tih prvih utakmica pa sve do 1951. godine Jozef je uvek bio ako ne najbolji onda jedan od onih koji je srce ostavljao na terenu...