ojvodina u svakoj sezoni izgleda isto. Pojača se, zapreti "večitim rivalima", neretko ih savlada i namuči, a onda jednostavno zapadne u nekakvu letargiju i zadovolji se trećim mestom.
Iako je ove sezone glavni cilj novosadskog kluba osvajanje trofeja u Kupu Srbije, teško da će do njega stići ako nastavi da igra kao ovog proleća. Vrlo bleda izdanja kvalitetnog tima i razumljivo nezadovoljstvo među navijačima "lala". Na jednom navijačkom forumu čak se traži odlazak trenera Dejana Vukićevića.
Jasno je da neće biti takvih radikalnih rezova (osim ako Vojvodina ne uspe da eliminiše čačanski Borac u polufinalu kupa), ali iz uprave Vojvodine jasno su poručili igračima da loše igre, a pre svega nedovoljno zalaganje više neće biti tolerisano.
"Imam utisak da su odigrali bez volje i želje da nadigraju rivala, posebno igrači ponikli u Vojvodini. Smatram da je strašno kada Apija i Moreira pokažu više želje i volje od naše dece. Fudbal se ne može igrati bez izgaranja na terenu", izjavio je predsednik Vojvodine Ratko Butorović posle poraza Vojvodine od OFK Beograda na Karaburmi u prvenstvu, prvi posle godinu dana.
Učinak Vojvodine ovog proleća je mršav. Tek dve pobede i dva remija bez golova, poraz na Karaburmi, kao i nerešen ishod protiv čačanskog Borca u prvoj utakmici polufinala Kupa Srbije.
Trenera Dejana Vukićevića polako ali sigurno izdaje strpljenje za pojedine igrače. Za sada ih ne imenuje.
"Ne brine mene neuspeh na Karaburmi, jer su porazi sastavni deo sporta, već me brine šta će biti sutra. Brine me i reakcija tima posle primljenog gola, jer u 26 preostalih minuta duela sa OFK Beogradom igrali smo stihijski. Nisam trener koji će da dopusti igračima da me potroše i zato ću ponoviti da su pojedinci igrali daleko od nivoa koji od njih zahteva dres Vojvodine. Kada ih i javno budem imenovao, biće to znak da su sve kredite kod mene potrošili. Nismo, međutim, u prilici da povlačimo radikalne poteze", kaže Vukićević, prenosi novosadski "Dnevnik".
On ukazuje da je na Karaburmi izostalo sve ono što traži od ekipe: disciplina, odgovornost, poštovanje rasporeda iz kojeg se dolati do željene igre.
"Imam strpljenja, ali ne unedogled i ne mogu tolerisati bez prestanka. Teren je merilo i neću dozvoliti da nam sa tribina stižu negodovanja zbog nezalaganja", kaže Vukićević.
Jedan od prozvanih - Abubakar Oumaru (foto: MN Press)
Pobedom nad Crvenom zvezdom u Ljutice Bogdana u poslednjem kolu jesenjeg dela prvenstva, uz dominantnu igru protiv beogradskh crveno-belih, Vojvodina je nagovestila čak i moguću borbu za titulu. međutim, sada joj "visi" i treće mesto. Od borbe za prvo mesto ni ove sezone nema ništa.
Najveća zimska pojačanja Vojvodine Stefan Apija i Almami Moreira daleko su od prave forme. Ali, Vukićević razmišlja logično.
"Pa, koji to trener u srpskom fudbalu ne bi stavio u tim igrače sa reputacijom kakvu imaju Moreira i Apija!? Činjenica je da njih dvojica ne igraju onako kako smo od njih očekivali. Nemaju pravo da se čuvaju bez obzira na sve fudbalske zasluge, a meni bi najlakše bilo da stavim mlade u tim. Međutim, ja i dalje verujem da će oni biti od krucijalne važnosti za nas u dolazećim utakmicama i takvi su nam potrebni".
Vukićević ukazuje i na loš učinak ostalih igrača, pre svih napadača.
"Malo ko priča o tome da Abubakar Oumaru odavno nije postigao gol, da isto važi i za Bojovića, da Stevanović ne igra na svom nivou... Sve to utiče na utisak koji kao ekipa ostavljamo, jer imamo kvalitetne igrače, ali kada najbolji ne igraju kako treba, to se prenosi i na čitavu ekipu", primetio je trener "lala".
Vojvodina u subotu dočekuje Jagodinu, a onda ide na megdan Partizanu u Humskoj. Poslednjih godina Partizan i Vojvodina su igrali mečeve koji su maltene podsećali na "rat".
"Uveren sam da će sve biti bolje u subotu, kada dočekujemo Jagodinu, pa u Humskoj. Međutim, ja ne želim da nam inspiracija bude u rivalu, već dres Vojvodine, da igrači za njega daju poslednji atom snage na terenu. To je obaveza svih, ali je ne doživljavaju tako", poručio je Vukićević.
Želim da se na kraju ove sezone radujem trofeju, mojoj pozitivnoj promeni i Voši o kojoj priča Evropa!
Yusuf | 17 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Romanić | 4 |
Nikolić | 4 |
Kokanović | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Poletanović | 1 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 20 |
Yusuf | 20 |
Gočmanac | 15 |
Korać | 15 |
Barros | 12 |
Kokanović | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Rosić | 10 |
On je tako dobro pazio Puškaša na Nep stadionu 1956-e, uvek je bio kraj njega, uvek je bio brži, uvek mu je odnosio loptu i činio je to na tako fer način, takoreći bez dodira...