liminaciju Vojvodine iz polufinala Kupa od Borca, mnogi su ocenili kao kulminaciju loših rezultata i očajne igre Novosađana ovog proleća. Međutim, jučerašnja utakmica u Subotici i poraz od Spartaka sa čak 5:1 pokazali su da je dno pomerljivo, a da li su ga crveno-beli konačno dodirnuli, verovatno se više niko ni ne usuđuje da prognozira.
Kada se utakmica protiv objektivno slabijeg rivala izgubi sa 5:1, onda priča o taktici postaje suvišna, a analiza igre besmislena. Ipak, mora se konstatovati da je Zoran Milinković u potpunosti iskoristio sve i jednu slabost tima koji je predvodio pre godinu dana, pokazujući još jednom koliko je veliki gubitak za Vojvodinu bio njegov odlazak iz kluba. Da li ovu pobedu doživljava kao osvetu ili ne, verovatno samo on zna.
Međutim, strmoglavi pad novosadskog superligaša, koji traje od kako ga je Milinković napustio, više je nego očigledan. Od, po mnogima, najboljeg fudbala u Srbiji, borbe za titulu do pretposlednjeg kola, finala Kupa, pozitivne atmosfere u i oko kluba, prosečne posete od 5.000 ljudi na Karađorđu i pesme Ćiribu ćiriba nakon svake utakmice, došlo se do epiteta najvećeg razočarenja u ligi, blamaže u polufinalu Kupa od (verovatno) budućeg prvoligaša, strepnji za četvrto mestu na tabeli, unutrašnjih konflikata, iznošenja prljavog veša u javnost, jedva 1.000 gledalaca na poslednjoj prvenstvenoj utakmici kod kuće i sve češćih povika Uprava napolje (mada bi pristalice crveno-belih sigurno i pojedinim igračima videli leđa).
Na konferenciji za medije pred meč protiv Spartaka, v.d. šefa struke Vojvodine Spasoje Jelačić (koji je verovatno FK Vojvodinanajmanje kriv za jučerašnji debakl) izrazio je nadu da se zaboravi ono što je bilo i okrene onome što dolazi. Međutim, kada se isuviše mnogo problema gurne pod tepih, onda se nastavlja hod po neravnom i samo je pitanje vremena kada će novi pad uslediti. I koliko bolan će biti.
A šta je problem u Vojvodini? Loše odrađen prelazni rok, trener koga više nema, loši odnosi između igrača, nedovoljna koncentracija i motivisanost u pojedinim utakmicama? Svako ima svoju priču i svoju stranu istine, pa je samim tim i teže dopreti do suštine. U međuvremenu, Vaduc, Metalac, Borac i Spartak čekaće da dobiju još jednog člana u svom društvu.
Ukoliko Vojvodina ne uspe da se plasira u kvalifikacije za Ligu Evrope, ovo će biti njena najlošija sezona od dolaska aktuelne uprave 2006. godine. U proteklih pet sezona, Novosađani samo jednom nisu izborili izlazak u Evropu, ali su tada barem došli do finala nacionalnog Kupa, što im je ove godine izmaklo. Osim toga, neuspeh protiv Spartaka je najubedljiviji poraz Vojvodine od aprila 2008. godine i takođe 5:1 protiv Crvene zvezde na Marakani.
U takmičarskom smislu, Novosađani i dalje imaju šanse da obezbede igranje u Evropi sledeće sezone, ali u konkurenciji Radničkog, Slobode, Jagodine, sada i Spartaka, uloga favorita im zaista više ne pripada.
Najdraži momenat mi je bio kada smo izbacili Mančester Junajted iz kupa. Igranje u Premijer ligi je bilo ostvarenje mog sna!
Yusuf | 17 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Romanić | 4 |
Nikolić | 4 |
Kokanović | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Poletanović | 1 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 20 |
Yusuf | 20 |
Gočmanac | 15 |
Korać | 15 |
Barros | 12 |
Kokanović | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Rosić | 10 |
On je tako dobro pazio Puškaša na Nep stadionu 1956-e, uvek je bio kraj njega, uvek je bio brži, uvek mu je odnosio loptu i činio je to na tako fer način, takoreći bez dodira...