oravak Ivana Golca u Fudbalskom centru Vujadin Boškov, gde je u nedelju pre podne posmatrao derbi Omladinske lige Srbije Vojvodina – Crvena zvezda, kao i kako tvrde dobro obavešteni, prvi preliminarni razgovori sa čelnicima novosadskog superligaša, potvrdili su nagađanja iz prethodnog perioda da je iskusni stručnjak u najužem krugu kandidata za klupu Novosađana.
U slučaju Ivana Golca, ličnosti čiste igračke i trenerske biografije, posebno je delikatno što dugo nije radio u srpskom fudbalu. To nameće dilemu koliko ta pauza može da utiče na njegov rad i spremnost da za relativno kratko vreme upozna i pripremi ekipu za prvi takmičarski ispit u 2. kolu kvalifikacija za Ligu Evrope.
Ivan Golac saradnju s Vojvodinom doživljava kao veliki trenerski izazov:
– Klub po lepom pamtim još od davnih igračkih dana. U ondašnjoj Jugoslaviji, u fudbalskom smislu moćnoj, Vojvodina je imala posebno mesto. Uvek je bila i snažna i važna, od svih je opravdano uživala poštovanje. Po bogatoj prošlosti i velikim igračkim imenima, spadala je u vrh našeg fudbala. Iz tog ugla, meni bi bila velika čast i još veći izazov da radim u takvom klubu.
U nedelju ste imali priliku da se upoznate s kakvim uslovima za rad raspolaže današnja Vojvodina. Da li ste u domaćinima predstavili svoj model rada?
– U načelu, jesam. Zagovornik sam onog što se praktikuje u engleskom fudbalu. To znači da želim ulogu menadžera, da sam zadužen za prvi tim i da brinem o svim selekcijama, da preuzmem odgovornost o ukupnoj organizaciji, od načina rada na treninzma do putovanja, poslova u vezi sa transferima igrača i svega ostalog.
Agresivnost i hitrina jesu ono po čemu sam prepoznatljiv, ali istovremeno voleo bih da sam mirniji u završnici!
Yusuf | 17 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Romanić | 4 |
Nikolić | 4 |
Kokanović | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Poletanović | 1 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 20 |
Yusuf | 20 |
Gočmanac | 15 |
Korać | 15 |
Barros | 12 |
Kokanović | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Rosić | 10 |
On je tako dobro pazio Puškaša na Nep stadionu 1956-e, uvek je bio kraj njega, uvek je bio brži, uvek mu je odnosio loptu i činio je to na tako fer način, takoreći bez dodira...