nažni štoper Igor Đurić kao da nije ni odlazio iz Novog Sada. Tri godine su prošle od kada je rešio da karijeru nastavi u holandskom Henrevenu, nosio je i dres Al Šarjaha iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, a sada je, evo, opet u Fudbalskom centru "Vujadin Boškov" i priprema se za novu sezonu kao igrač crveno-belih u naredne dve godine.
- Zadovoljan sam što sam se vratio u moj klub - rekao je 27-godišnji rođeni Inđijac. - Na meni je da radim najbolje što umem, da na svakom treningu pružam 100 odsto mogućnosti i da pokušam da opravdam poverenje predsednika i ljudi iz kluba i izborim se za mesto u timu. Odlučio sam da se vratim u srpski fudbal, da igram, ali i zbog porodice i sada je na meni samom da zaslužim dres Voše. I tokom prošle zime sam trenirao s Vojvodinom, tako da sve igrače poznajem i neću imati problema da se brzo adaptiram na sredinu. Cilj nam je da se što bolje spremimo za novu sezonu koja će početi uskoro, a novosadski klub uvek ima velike ambicije. Na nama, igračima, je da takva očekivanja dokažemo na terenu.
Konkurecija na mestu centralnih bekova je, za sada, izuzetna, jer tu su Trajković, Mojsov, Karan i Milović?
- Zaista je konkurencija veoma jaka i to je dobro za svakog od nas - objasnio je Đurić. - To će nas naterati da još bolje treniramo, a korist od toga imaće čitava ekipa.
Pre tri godine otišli ste u Holandiju, ali u dresu Henrevena, u kojem ste proveli dve godine, zabeležili ste samo šest nastupa. Zbog čega?
- Ni sam ne znam o čemu se tamo radilo. Želeo sam da igram, trenirao sam veoma dobro i profesionalno sam izvršavao sve obaveze, odnosno nisam imao nikakve ekscese. Međutim, ubrzo po mom dolasku promenjen je trener, a onda i čitava uprava i novi ljudi više nisu računali na mene. Ipak, u drugoj godini odigrao sam šest utakmica i to, po meni, veoma dobro.
Prošle sezone nosili ste dres kluba iz Emirata?
- Na poziv jednog rumunskog trenera prihvatio sam poziv Al Šarjaha koji se borio za opstanak i kojem je potreban bio štoper. Zadovoljan sam načinom na koji sam igrao, mada, naravno, uvek može i bolje. Osim fudbalskog, stekao sam i lepo životno iskustvo, jer sam igrao u nekom drugom i drugačijem svetu, kulturi, veri...
Tokom prvog četvorogodišnjeg boravka u Novom Sadu stigli ste i do dresa reprezentativca Srbije. Imate šansu da se ponovo nametnete selektoru?
- Moja je želja da se prvo nametnem i izborim za status prvotimca u Vojvodini. Rekoh već, naučio sam da na svakom treningu i na svakoj utakmici moram da pružam maksimum, jer samo tako mogu da dosegnem željenu formu. Za reprezentaciju Srbije sam uvek tu i videćemo kako će se stvari razvijati. Najbitnije je da sam rešen da treniram jako i da privatni život podredim sportskom, odnosno onom koji se zahteva od fudbalskog profesionalca - rekao je na kraju Igor Đurić.
Želim da se na kraju ove sezone radujem trofeju, mojoj pozitivnoj promeni i Voši o kojoj priča Evropa!
Yusuf | 17 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Romanić | 4 |
Nikolić | 4 |
Kokanović | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Poletanović | 1 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 20 |
Yusuf | 20 |
Gočmanac | 15 |
Korać | 15 |
Barros | 12 |
Kokanović | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Rosić | 10 |
U takmičarkoj sezoni 1965/66. Vojvodina je osvojila prvu šampionsku titulu. Jedan od najzaslužnijih za trijumf, bio je Silvester Takač...