NTALIJA: Dvonedeljne pripreme fudbalera Vojvodine u Antaliji su se završile. Ekipa se vraća u Novi Sad, igrači će se ponovo okupiti u nedelju kada će nastaviti s radom, a mi smo iskoristili priliku posle a da porazgovaramo sa šefom stručnog štaba crveno-belih Nebojšom Vignjevićem.
- Najjednostavnije rečeno, zadovoljan sam – rekao je Vignjević. – Stvorili smo dobru, zdravu atmosferu unutar ekipe. Kroz pripremne utakmice koje smo do sada odigrali, a bilo ih je ukupno osam, videlo se da igračima naporan rad isplaćuje. Stvorili smo model igre kojem smo težili i kojem može da odgovori veći broj fudbalera.
Kada je reč o modelu igre, primetno je da je došlo do promena na tom polju?
- Forsirali smo promenu načina igre, što znači da smo insistirali da bude više trčanja, brzih pasova, povećane agresivnosti i bržeg protoka lopte. Verovao sam da Vojvodina to može da izvede, a na ovim pripremama potvrdilo se da je to tačno. Odigrali smo u Antaliji šest utakmica i, kada smo forsirali ono što želimo, nismo imali nikakav problem u igri. Problemi su nastajali kada bismo odustajali od željene igre, jer tada je protivnik uspeo da nas nadigra, kao u situaciji kada smo poveli protiv Univezitatee iz Kluža s 2:0, a onda prihvatili provokacije i jurnjavu po terenu. Uspeli smo, međutim, da u nastavku vratimo mirnoću, zagospodarimo terenom i dobijemo utakmicu. Takve padove sebi ne smemo da dozvoljavamo i ništa ne sme da utiče na naš model igre. Na svaku provokaciju moramo da odgovorimo samo i jedino igrom. To je sve stvar treninga. Imamo pred sobom jasne ciljeve i ne smemo da dozvolimo da ulazimo u probleme.
U Antaliji ste ostvarili svih šest pobeda?
- Ako su rezultati merilo naše dobre igre, to je veliko ohrabrenje. Iskreno, nismo bili skoncentrisani na krajnje skorove, ali ne treba smetnuti s uma da smo igrali s ni malo lakim rivalima. Zato me raduje što je šest pobeda došlo kao posledica dobrih igara, što nas hrabri pred skori nastavak prvenstva.
U ekipi je dosta veoma mladih igrača?
- Stalno ponavljam to da je, ako im se prerano pruži prilika, mladićima to medveđa usluga. Međutim, ako su oni deo sistema, ako prihvataju i usvajaju postavljene zahteve i na talenat nadograđuju i kvalitet, nije nikakav problem pružiti im šansu. Većina mladića pokazala je da mogu da funkcionišu na visokom nivou i značajno su napredovali. Više ne izgledaju kao omladinci i to je tek prvi korak na putu njihovog sazrevanja. Vidi se da imaju prostora za dalji napredak.
Mijat Gaćinović je postigao tri gola i nagovestio veliki potencijal?
- Želeo sam Gaćinovića i ranije da priključim prvom timu, ali nije bilo prostora za to, a ista priča važi i u slučaju Ilića, Kosovića, Petrića... Sada se prostor pojavio i oni su sjajno do sada radili, pokazujući da su šansu zaslužili...
Katai i Abubakar
Zamolili smo Nebojšu Vignjevića da prokometariše i igre dvojice najboljih strelaca Vojvodine u Antaliji – Aleksandra Kataija i Abubakara Oumarua.
- Katai je specifičan igrač. Teško ga je kanalisati i mislim da ga u igri ne treba ograničavati. Neke stvari je on sam već promenio, neke menja i siguran sam da je on igrač za velike domete. Od njega samog zavisi da li će ih doseći, a mi smo tu da mu ukažemo na neke stvari. Ne samo igrom, već i ponašanjem, on bi trebao da postane jedan od lidera tima. To nije lako, ali ima predispozicija za to.
A Abubakar?
- Mora da nastavi s dobrim radom i igrama. On je igrač koji treba da napravi transfer u pravi klub, a i za njega važe isti zahtevi kao i u slučaju Kataija. Ako nastavi da prema obavezama ima odnos kao do sada, neće biti nikakvih problema – istakao je Vignjević.
Agresivnost i hitrina jesu ono po čemu sam prepoznatljiv, ali istovremeno voleo bih da sam mirniji u završnici!
Yusuf | 17 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Romanić | 4 |
Nikolić | 4 |
Kokanović | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Poletanović | 1 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 20 |
Yusuf | 20 |
Gočmanac | 15 |
Korać | 15 |
Barros | 12 |
Kokanović | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Rosić | 10 |
On je tako dobro pazio Puškaša na Nep stadionu 1956-e, uvek je bio kraj njega, uvek je bio brži, uvek mu je odnosio loptu i činio je to na tako fer način, takoreći bez dodira...