osle dvomeča sa OFK Beogradom u polufinalu Kupa Srbije, fudbaleri Vojvodine plasirali su se u finale našeg namasovnijeg takmičenja. Novosadskih 1:0 u prvom susretu, čini se, presudili su pobednika. U drugom susretu, Voša je odigrala taman koliko je potrebno da se izbori nerešen rezultat sa uvek neugodnim romantičarima i da se prođe u borbu za trofej.
Imala je Vojvodina veliku šansu sredinom prvog poluvremena da preko Kataija povede i tako možda reši sve dileme (jer bi u tom slučaju OFK Beograd trebao da pobedi 3:1), ali je dozvolila da Beograđani dobrom igrom dođu u vođstvo početkom nastavka. Ipak, Nemanja Radoja bio je najprisebniji posle kornera, matirao je Lukača i tada je bilo jasno da su Novosađani u finalu.
Voša je tako ušla u svoje šesto finale Kupa, a protivnik je Jagodina koja je u dvomeču nadvisila Javor (8. maja na stadionu Partizana).
- Očekivali smo prolaz u finale, ali je zaista bilo teško. Znali smo dobro da je OFK Beograd kvalitetan protivnik, da igra tvrdo i disciplinovano, ali mislim da nismo bili na vrhunskom nivou, odnosno na nivou na kom možemo da odigramo. Porazili su nas romantičari pre nekoliko dana u prvenstvu, ali na našoj strani je bila i činjenica da već dugo nismo poraženi na gostovanjima. Znali smo da nam jedan pogodak gotovo sve rešava, a tako je i bilo - istakao je Nemanja Radoja, jedini strelac za Vojvodinu u revanšu.
Kako ste se osećali i šta vam je prolazilo kroz glavu kada je OFK Beograd poveo?
- Moram da priznam da sam se malo uplašio, a mislim ni da ostalim igračima nije bilo svejedno. Imali smo 1:0 iz prvog meča i nismo želeli takav razvoj situacije u revanšu, ali imali smo snage da brzo uzvratimo. Kada smo primili gol, koliko se sećam, razmišljao sam i o potencijalnim penalima i drago mi je što do toga nije došlo - rekao je Radoja...
Sva Vošina finala
Fudbaleri Vojvodine odigrali su do sada pet finala Kupa u tri različite države (SFRJ, SRJ, Srbija) i jedini domaći pehar koji nedostaje u novosadskoj riznici upravo je iz našeg najmasovnijeg takmičenja.
Najpre su u svom prvom finalu crveno-beli 1951. godine poraženi od zagrebačkog Dinama (2:0, 2:0). U sezoni 1996/97. savladala ih je Zvezda u dvomeču (0:0, 1:0). Preostala tri finala igrali su u Kupu Srbije, ali nisu stigli do pehara.
U sezoni 2006/07. Crvena zvezda je bila bolja 2:0, pa 2009/10 isti protivnik je slavio 3:0, a finale u sezoni 2010/11. registrovano je saslužbenih 3:0 u korist Partizana.
Želim da se na kraju ove sezone radujem trofeju, mojoj pozitivnoj promeni i Voši o kojoj priča Evropa!
Yusuf | 17 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Romanić | 4 |
Nikolić | 4 |
Kokanović | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Poletanović | 1 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 20 |
Yusuf | 20 |
Gočmanac | 15 |
Korać | 15 |
Barros | 12 |
Kokanović | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Rosić | 10 |
Od tih prvih utakmica pa sve do 1951. godine Jozef je uvek bio ako ne najbolji onda jedan od onih koji je srce ostavljao na terenu...