anko Despotović se vratio u Evropu.
Dalekom istoku je rekao zbogom, ne zato što mu tamo nije prijalo, naprotiv, kaže da je taj deo njegove karijere od neprocenjive vrednosti, već se, jednostavno, uželeo fudbala na svom kontinentu.
- Ne samo igračko, nego i životno iskustvo je iza mene – priča za Sport brzonogi Lozničanin, po povratku iz Japana. - Sve je drugačije u odnosu na Evropu: način života, kultura, način rada uopšte, pa i u fudbalu, sama igra na terenu... I, sve je bilo pozitivno. Samo mi je žao što tamo nisam ranije otišao.
Tridesetogodišnjem napadaču, reprezentativne reputacije (nosio dres orlova kod Havijera Klementea i Pižona Petrovića), istekao je ugovor i već ima ponudu da ostane u zemlji izlazećeg sunca.
- Ne, ne vraćam se - dodaje Despotović. - Pozdravio sam se sa svima u Uravi. Japan je za mene lepa, prelepa prošlost. Spreman sam za sledeći izazov. Da li u Srbiji, da li ponovo u Španiji, ili nekoj trećoj evropskoj zemlji. Videćemo, ima vremena za odluku...
Nekadašnji špic Vojvodine, iz koje se i otisnuo u svet (Rumunija, Španija, Japan), prvi put u karijeri može da bira klub čistih papira.
- O tome neka razmišlja potencijalni poslodavac. Ono što je do mene, staviću na tas i finansijsku ponudu i, ne u manjoj meri, sportski izazov, pa ako se ta dva segmenta izjednače, lako ću da odlučim - poručuje Ranko Despotović, iz rodnog grada, u razgovoru za Sport.
URAVA ZA SVA VREMENA
Despotović je pre dva leta prešao iz Đirone u Uravu. Za crvene dijamante je odigrao 36 takmičarskih utakmica (prvenstvo i kupovi) i postigao šest golova.
- Bilo bi još više, i utakmica i golova, da se zimus, na pripremama, nisam povredio - uverava naš internacionalac. - I to kao najbolji strelac na kontrolnim mečevima. Onda je klub bio primoran da dovede nekoliko napadača, koji su se, u mom odsustvu, izborili za minutažu. A i mene nisu hteli da forsiraju zbog isticanja ugovora. Nema veze, nije mi žao, Urava će mi ostati u najlepšem sećanju. To je veliki, ako ne i najveći klub u Japanu, sa budžetom od 50.000.000 dolara. Po broju navijača, sigurno najveći. Hvala mu na svemu. Kao i našim trenerima Željku i Mihajlu Petroviću.
Yusuf | 17 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Romanić | 4 |
Nikolić | 4 |
Kokanović | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Poletanović | 1 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 20 |
Yusuf | 20 |
Gočmanac | 15 |
Korać | 15 |
Barros | 12 |
Kokanović | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Rosić | 10 |
On je tako dobro pazio Puškaša na Nep stadionu 1956-e, uvek je bio kraj njega, uvek je bio brži, uvek mu je odnosio loptu i činio je to na tako fer način, takoreći bez dodira...