ARKO Nikolić više nije trener Vojvodine. To je u ponedeljak, na ručku upriličenom u povodu, kako je ocenjeno vrlo uspešne polusezone, provotimcima "stare dame srpskog fudbala" saopštio predsednik kluba Milenko Jokić, a potvrdio, razume se, i sam Nikolić.
Time je, međutim, razrešena samo polovina dileme vezana za 35-godišnjeg stručnjaka, jer je pitanje da li će on, kako se uveliko najavljuje, već ovih dana sesti na klupu aktuelnog srpskog šampiona Partizana, bar u ponedeljak, ostalo bez odgovora.
- Jedino što, u ovom trenutku, mogu da kažem jeste da nisam više trener Vojvodine, ali ni Partizana ili Crvene zvezde - bio je, naime, izričit Nikolić u izjavi za "Novosti". - Gde ću nastaviti trenersku karijeru, znaće se uskoro i javnost će o tome, naravno, biti na vreme obaveštena.
Nikolić je, štaviše, ustvrdio da ni sa jednim od "večitih rivala" nije imao konkretne razgovore, odnosno da bi sve što se o tome poslednjih sedmica govorilo zapravo moglo da se smesti "u domen kafanskih priča".
Kada je, pak, reč o razlozima za prevremeni odlazak iz Novog Sada (ugovor mu je važio da jula naredne godine, uz mogućnost produženja na još godinu dana), sada već bivši trener Vojvodine je izdvojio to što su se, kako je rekao, i on, i igrači u izuzetno teškim uslovima nastalim posle smrti predsednika Ratka Butorovića, odnosno formiranja najpre jedne, pa zatim druge uprave kluba, isuviše istrošili.
- Uz to, i medijska kampanja o mom odlasku je zaista otišla predaleko i uticala je na kompletnu atmosferu. Najzad, tu su i neki privatni, odnosno porodični razlozi, ali o njima ne bih detaljnije govorio.
On je dodao da je, uprkos svim problemima, izuzetno zadovoljan činjenicom da je Vojvodina u kvalifikacijama za Ligu Evrope dogurala dalje nego ikada ranije, da se plasirala u polufinale Kupa Srbije i da je, najzad, na tabeli Jelen superlige među četiri prvoplasirane ekipe.
- Bez obzira na to koliko to nekom zvučalo kao fraza, zaista sam ponosan što sam bio trener jednog velikog kluba i to u sezoni u kojoj on obeležava vek postojanja - rekao je Nikolić. - Ono što je izvesno jeste da je Vojvodina na pravom putu i da smo afirmisali nekolicinu mladih igrača koji, na duže staze, mogu da nose njenu igru i obezbede joj sigurnu budućnost.
Agresivnost i hitrina jesu ono po čemu sam prepoznatljiv, ali istovremeno voleo bih da sam mirniji u završnici!
Yusuf | 17 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Romanić | 4 |
Nikolić | 4 |
Kokanović | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Poletanović | 1 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 20 |
Yusuf | 20 |
Gočmanac | 15 |
Korać | 15 |
Barros | 12 |
Kokanović | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Rosić | 10 |
Od tih prvih utakmica pa sve do 1951. godine Jozef je uvek bio ako ne najbolji onda jedan od onih koji je srce ostavljao na terenu...