ripreme fudbalera Vojvodine u turskom letovalištu Belek ušle su u drugu sedmicu. Do sada su Novosađani odigrali četiri trening utakmice i zabeležili pobedu i tri remija, a do povratka u Novi Sad, kako sada stvari stoje, očekuje ih još samo duel sa Terekom iz Groznog.
Posle toga, 15. februara, crveno-beli će imati generalnu probu s mađarskim Kečkemetom, a onda će, 22. februara, početi i prolećni deo prvenstva.
Jedan od novajlija, a zapravo povratnik u Vojvodinu, golman Milan Jovanić ovako vidi do sada urađeno u Turskoj:
- Ovaj period rada je najteži svakom igraču, ali izdvojio bih ove pripreme po tome što su mi jedne od najlepših, ali i najtežih. To što kažem da su najlepše odnosi se na atmosferu koja vlada u klubu i među igračima. Što se nas, golmana tiče, imamo priviligiju da radimo sa Sašom Todićem, kog izuzetno cenim i poštujem kao odličnog stručnjaka i čoveka i zadovoljsto mi je što radim s njim. Naravno, isto se odnosi i na čitav stručni štab, na čelu sa šefom Brankom Sosom Babićem - kaže Jovanić.
Golmani, a uz vas treniraju i iskusni Srđan Žakula i mladi Emil Rockov, nemaju nikakvih popusta. Treninzi su izuzetno naporni i sva trojica bez reči ispunjavate Todićeve zahteve?
- Rockov, Žakula i ja dajemo sve od sebe kako bismo na svakom treningu i utakmici napredovali i bili uspešniji i bolji čuvari mreže. Atmosfera među nama je sjajna i izuzetno se poštujemo i međusobno cenimo. Svaki od nas ima određene kvalite, a o tome ko će stati na gol u prolećnom delu sezone odluku će doneti stručni štab.
Pred početak prelaznog roka, vaše ime stalno je bilo među najozbiljnijim kada su kandidati za novog golmana Vojvodine u pitanju. To ste i postali i vratili se u rodni Novi Sad. Kakav je osećaj biti opet tamo odakle ste i počeli karijeru?
- Osećaj koji imam ne može da se opiše, već da se doživi. Pa, ima li šta lepše od toga da se čovek bavi poslom koji ga ispunjava, živi u svom rodnom gradu i igra za klub koji voli i za koji još od dečačkih dana navija? Verujte da nema!
Osim u prvoj utakmici u Beleku, u kojoj je Vojvodina nadigrala austrijsku Admiru Vaker (5:2), imali ste dosta muka s realizacijom?
- Iza nas je dosta teških treninga, tempo rada je izuzetno jak i igrači su umorni. Mislim da je to u ovom periodu i normalno i očekivano. Doći će to sve na svoje mesto kada se osvežimo i kada se vratimo u Novi Sad. Zato me nešto slabija realizacija ne plaši i verujem da će naši napadači biti pravi kada to bude najpotrebnije, odnosno kada prolećna polusezona bude počela.
Vojvodina se plasirala u polufinale Kupa Srbije i navijači za stoti rođendan žele trofej u ovom takmičenju. Šta vi o tome mislite?
- Prvo, poželeo bih da što spremniji dočekamo prolećni deo prvenstva i da budemo zdravi. Želja za rezultatom i uspehom neće nam sigurno nedostajati, a mi ćemo sve učiniti kako bismo za veliki jubilej kluba doneli pobednički pehar u Kupu i ušli u istoriju. To je želja svakog igrača i ljudi iz kluba. Međutim, ništa ne treba da preskačemo, već ćemo ići iz treninga u trening, kasnije i iz utakmice u utakmicu.
Pretpostavljamo da se ne zadovoljavate trenutnim petim mestom na prvenstvenoj tabeli?
- Cilj u prvenstvu nam je svakako da osvojimo što bolju poziciju i izborimo se makar za plasman u kvalifikacije za Ligu Evrope - rekao je na kraju 28-godišnji čuvar mreže.
Već stasava naslednik
Milan Jovanić, kako je sam više puta naglasio, ispunio je snove i vratio se tamo gde i pripada, Vojvodina je klub u kojem je i njegov otac Mladen s uspehom branio, a sada on nastavlja tradiciju.
- Oženjen sam i imam sina Miloša koji će krenuti tatinim i dedinim stopama, u to budite sigurni - uz osmeh je naglasio Milan Jovanić.
Agresivnost i hitrina jesu ono po čemu sam prepoznatljiv, ali istovremeno voleo bih da sam mirniji u završnici!
Yusuf | 17 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Romanić | 4 |
Nikolić | 4 |
Kokanović | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Poletanović | 1 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 20 |
Yusuf | 20 |
Gočmanac | 15 |
Korać | 15 |
Barros | 12 |
Kokanović | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Rosić | 10 |
Od tih prvih utakmica pa sve do 1951. godine Jozef je uvek bio ako ne najbolji onda jedan od onih koji je srce ostavljao na terenu...