va remija u gostima (Donji Srem i Spartak, oba puta 1:1) i jedna pobeda kod kuće (Voždovac, 2:0), učinak je Vojvodine u prva tri prolećna kola kojim je trener Branko Babić veoma zadovoljan. Ono što, međutim, još više raduje čoveka koji je na klupu stare dame srpskog fudbala seo pre samo dva meseca, jeste način na koji su pruženu šansu počeli da koriste mladi igrači.
- Veoma važno jeste naglasiti upravo reč "počeli", pošto i njima i ekipi iskušenja tek predstoje. Jer, već u subotu je meč sa izuzetno dobrom ekipom Čukaričkog kojoj, pobedom, treba da "otmemo" treće mesto, zatim Novi Pazar i Partizan takođe u prvenstvu, pa dvomeč polufinala kupa sa Spartakom - kaže Babić.
Bez obzira na očigledan oprez i važnost rezultata on će, veli, učiniti sve da pre svega mladi igrači poput 18-godišnjaka Mijata Gaćinovića ili Sergeja Milinkovića Savića, kojima je ukazao poverenje i koji su ga, zasada, opravdali, budu izloženi najmanjem mogućem pritisku.
- Bez obzira koliko je darovit, mladi fudbaler je kao mlada biljka: ako je previše pritisnete, ona će se slomiti pre nego što raskošno procveta - objašnjava Babić. - Mnogo izuzetnih talenata u našem fudbalu je zbog toga propalo. Na sreću, te opasnosti je svesna i uprava kluba i ukupan pritisak je sveden na minimum.
To, dabome, ne znači da se i od junoša, kao i od drugih igrača, ne traži da žestoko rade, da bi otklonili nedostatke koje su do sada pokazali. A njih je, razume se, bilo.
- Sergeju je, tako, igra u defanzivi i dalje ozbiljan problem i on je, zbog toga, u grupi igrača koji imaju dodatne treninge - potvrđuje Babić. - Ne buni se, naprotiv, pokazuje veliku želju da to popravi. S druge strane, Gaćinović, recimo, previše oscilira u igri, opterećen je predubeđenjem da baš on mora da uzme loptu i reši utakmicu, a kad se to ne desi, postaje nervozan. I na tome posebno radimo i verujem da ćemo i to prevazići.
I ISKUSNI SU NOVI
Dodatni hendikep sadašnje Vojvodine je, veli Babić, to što su čak i najiskusniji igrači u ekipi praktično novi.
- Pekarić ili Veselinović su kod nas tek ove zime, pa je i njima, logično, potrebno privikavanje - objašnjava on. - U takvoj situaciji je veoma važna zrelost koju, mada su vrlo mladi i u ekipi su tek dve-tri sezone, pokazuju Poletanović ili Radoja.
Yusuf | 17 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Romanić | 4 |
Nikolić | 4 |
Kokanović | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Poletanović | 1 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 20 |
Yusuf | 20 |
Gočmanac | 15 |
Korać | 15 |
Barros | 12 |
Kokanović | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Rosić | 10 |
Od tih prvih utakmica pa sve do 1951. godine Jozef je uvek bio ako ne najbolji onda jedan od onih koji je srce ostavljao na terenu...