par dana dva puta u glavnoj ulozi. Posle pogotka s bele tačke za remi s Partizanom u Beogradu (1:1), Sergej Milinković-Savić presudio je i pobedu Vojvodine u revanš utakmici polufinala Kupa sa Spartakom (1:0).
Sve je za njega utoliko lepše jer je subotički minimalac doneo sedmi plasman u finale Kupa, borbu za trofej koji za sto godina postojanja nije osvojen.
– Hoće me gol. Super, samo neka ovako potraje – presrećan je talentovani vezista što mu se posrećilo da i u Subotici bude u centru pažnje.
Vi ste u omladinskom uzrastu bili uspešni u borbama za trofeje?
– Bio sam samo epizodista kada je Vojvodina prvi put osvojila omladinsko prvenstvo Srbije, ali sam zato u ponovoljenom trijumfu bio standardan. Tu je, naravno, i lanjska titula prvaka Evrope sa reprezentacijom Srbije u Litvaniji.
Sad bi kolekciju trebalo obogatiti pobedničkim peharom u Kupu?
– To nam je glavni cilj u godini u kojoj klub obeležava stogodišnjicu postojanja. Nema lepšeg načina da se uveliča jubilej od pobedničkog pehara u Kupu. Vredi se žrtvovati za to.
Vojvodina šest puta do sada nije uspela?
– Što je bilo – bilo je. Sedmi pokušaj će, osećam, doneti toliko čekanu sreću.
Najdraži momenat mi je bio kada smo izbacili Mančester Junajted iz kupa. Igranje u Premijer ligi je bilo ostvarenje mog sna!
Yusuf | 17 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Romanić | 4 |
Nikolić | 4 |
Kokanović | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Poletanović | 1 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 20 |
Yusuf | 20 |
Gočmanac | 15 |
Korać | 15 |
Barros | 12 |
Kokanović | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Rosić | 10 |
Od tih prvih utakmica pa sve do 1951. godine Jozef je uvek bio ako ne najbolji onda jedan od onih koji je srce ostavljao na terenu...