a li je prokletstvu došao kraj? Ovo je najčešće pitanje koje se pominje među navijačima Vojvodine uoči sedmog učešća u finalu kupa, gde podmlađeni novosadski tim 7. maja očekuje okršaj s Jagodinom.
Biće to repriza prošlogodišnjeg finala i prilika u kojoj će na jednoj strani biti želja za revanšom za lanjskih 0:1, a na drugoj ništa manji motiv da se odbrani trofej.
U turobnoj noći, 8. maja 2013. godine, u koloni automobila Novosađana koji su se potišteni vraćali iz Beograda, legendarni golman Ilija Pantelić, koji je na travnjaku Partizanovog stadiona uručivao medalje učesnicima finala, imao je snage da potisne lično razočaranje što Vojvodina ni u šestom svom finalu nije uspela da osvoji pehar:
- Teško mi je, žalim što momci nisu uspeli i što su razočarali veliki broj sugrađana koji su na finale otišli ubeđeni u uspeh i sa već pripremljenim scenarijom slavlja. Ali, šta da se radi. Izgleda da je Vojvodini suđeno da prvi put trijumfuje iduće godine kada se obeževa vek postojanja.
Čovek čije ime nosi omladinska škola Vojvodine, u kojoj su ponikli talentovani dečaci koji će 7. maja biti akteri najznačajnije utakmice u dosadašnjoj karijeri, uporno podseća na poučno prošlogodišnje kobno iskustvo.
- Samo da se ne pretera sa potenciranjem istorijske šanse i da se ne diže tenzija. Lane smo zbog toga platili skupu cenu i zaista bi bilo neoprostivo da ove godine ponovimo istu grešku. Momke ne treba opterećivati, svesni su oni značaja utakmice. Pustimo ih da se u miru pripremaju za finale i omogućimo im atmosferu u kojoj je njihov glavni zadatak da rasterećeno istrče na teren i da daju sve od sebe. Posle svega što je Vojvodina doživela u prethodnih sto godina, možda ima neke simbolike u tome što je sudbina odlučila da na stogodišnjicu pehar u Novi Sad donesu baš deca, naši naslednici, oni koji su budućnost kluba – kaže Ilija Pantelić.
Sedam finala sedam trenera
Vojvodinu je u dosadašnjih šest finala kupa predvodilo isto toliko trenera.
Na klupi Vojvodine sedeli su: Branislav Sekulić (1951), Ljupko Petrović (1997), Milovan Rajevac (2007), Milan Đuričić (2010), Zoran Milinković (2011) i Nebojša Vignjević (2012).
Na redu je sedmi pokušaj sa Brankom Babićem u glavnoj ulozi.
Najdraži momenat mi je bio kada smo izbacili Mančester Junajted iz kupa. Igranje u Premijer ligi je bilo ostvarenje mog sna!
Yusuf | 17 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Romanić | 4 |
Nikolić | 4 |
Kokanović | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Poletanović | 1 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 20 |
Yusuf | 20 |
Gočmanac | 15 |
Korać | 15 |
Barros | 12 |
Kokanović | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Rosić | 10 |
Tragična smrt koja ga je zadesila nakon odlične igre za mladu reprezentaciju Jugoslavije protiv ČSSR u Novom Sadu (2:0) na kojoj je bio kapiten našeg tima, prekinula je njegove fudbalske snove...