EHAR čekan ceo vek stigao je u Novi Sad. Fudbaleri Vojvodine su u godini jubileja, kada "prva dama" srpskog fudbala slavi 100. rođendan, čestitali na najlepši mogući način sa najdražim poklonom. Osvojili su trofej koji nedostaje u klupskim vitrinama.
U sredu uveče na stadionu Partizana u Beogradu, u završnoj utakmici najmasovnijeg takmičenja nadigrali su branioca trona, Jagodinu 2:0 (1:0) i revanširali se za prošlogodišnje finale, kada je rival bio uspešniji. Fudbalerima sa "Karađorđa" je sedmo učešće u finalu uz fantastičnu podršku sa tribina novosadskih navijača bilo plodonosno, pa su uspeh spontano, ali svi zajedno, proslavili u kafiću do ranih jutarnjih časova.
Najzaslužniji za uspeh su strelci, napadač Enver Alivodić i štoper Srđan Babić, jednako kao i iskusni golman Srđan Žakula koji je odbranio penal. Oni zasluge dele na ravne časti sa saigračima i ističu kao uspeh celog tima, ali i stručnog štaba na čelu sa iskusnim strategom Brankom Babićem. Novosadski trener je pokazao svoje umeće i sa "klincima", dojučerašnjim omladincima, stigao je do željenog uspeha. Njegov recept, zasnovan pre svega na igri mladih fudbalera, koje je rasteretio imperativa, ispostavio se kao dobitan. Igračima je poručio da igraju i uživaju u značajnoj utakmici, kao i da im tek predstoje veliki mečevi u karijeri, a oni su ga poslušali i u lepršavoj, igri za oko, stigli do uspeha.
- Pred izlazak na teren šef nam je poručio: Od vas tražim jedino da igrate a sve drugo će da dođe - ističe Enver Alivodić, strelac vodećeg pogotka i najzapaženiji akter finala. - Zaslužili smo pehar, borili se, želeli pobedu i nadigrali rivala. Presrećan sam jer smo baš na 100. godišnjicu kluba ostvarili veliki uspeh, za nas, klub, navijače i grad. Imam utisak da trenutno nismo ni svesni šta smo učinili i da će nam za par dana sve biti jasnije. Za razliku od prošlogodišnjeg finala, kada smo imali ogroman pritisak, on je ovog puta izostao. Meni lično, mnogo znači gol koji sam postigao jer sam ušao u klupsku istoriju, a jednako tako se veselim uspehu mladih igrača pred kojima su sjajne karijere.
Srđan Babić, štoper Vojvodine, najmlađi na terenu, pre tri nedelje je proslavio punoletstvo, a sada se veseli osvajanju trofeja kojem je maksimalno doprineo.
- Mnogo mi je drago, zaista sam presrećan, jer smo ostvarili san generacija u klubu. Nekako ni ja, ni ostali saigrači nismo u euforiji, već sasvim opušteni, kao da ne znamo šta smo postigli. Najvažnije je, ipak, da smo igrom i zalaganjem pokazali da nam pehar zasluženo pripada i da su svi na terenu dali sve od sebe. To je zajednički uspeh našeg kluba i navijača - poručio je Babić.
Najdraži momenat mi je bio kada smo izbacili Mančester Junajted iz kupa. Igranje u Premijer ligi je bilo ostvarenje mog sna!
Yusuf | 17 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Romanić | 4 |
Nikolić | 4 |
Kokanović | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Poletanović | 1 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 20 |
Yusuf | 20 |
Gočmanac | 15 |
Korać | 15 |
Barros | 12 |
Kokanović | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Rosić | 10 |
U takmičarkoj sezoni 1965/66. Vojvodina je osvojila prvu šampionsku titulu. Jedan od najzaslužnijih za trijumf, bio je Silvester Takač...