OVA zvezda Premijer lige, Dušan Tadić, u razgovoru za engleski Gardijan ispričao je o srpskom fudbalu sve one ružne stvari o kojima se kod nas samo šuška, a niko ne sme javno da progovori. Ofanzivni vezista Sautemptona i reprezentacije Srbije hrabro je otkrio sve ono što je video i doživeo na domaćim terenima i oko njih, vezano za trenere, navijače, uprave...
- U Srbiji je teško igrati fudbal, pogotovo mladima, koji zbog straha od neuspeha ili nekih drugih stvari, ne mogu da pokažu sve što znaju. U zapadnoj Evropi ima mnogo manje pritisaka nego kod nas. Posebno je veliki problem sa navijačima, koji često fizički napadaju fudbalere - ističe Tadić. - Igrači ne dobijaju plate na vreme, a posle toga moraju da se bore za svoje pare, kako bi ih dobili.
- Tamo vas uče samo kako da se bijete na terenu i mladi često ne znaju kako da se ponašaju u takvim situacijama. Ako ne poslušate svog trenera, onda vas sledeći put neće biti u timu. Vrlo je nezgodno snaći se u takvim okolnostima. Svako želi da se u igri oseća slobodno i tada može da da maksimum. Upravo to je jedan od glavnih razloga zašto se srpski talentovani fudbaleri bolje snalaze u inostranstvu nego na našim stadionima - rekao je 26-godišnji as svetaca.
I dok se na Ostrvu i pobede i porazi primaju sportski, u Srbiji, priča Tadić, totalno je drugačiji odnos prema rezultatskim uspesima, odnosno neuspesima.
- Kada izgubite meč u srpskom fudbalu, stvara se užasna atmosfera, kao da je neko umro. Isto tako, ukoliko ste na utakmici napravili neku neopreznu grešku ili ste imali netačno dodavanje, mnogo ljudi će vas gledati popreko. Kako onda posle toga da preuzmete odgovornost na sledećem meču? Nekad se dešavalo da nas posle susreta smeste u hotel, što je, naravno, van svake pameti - kaže naš reprezentativac.
On se osvrnuo i na svoj prvi klub u seniorskoj konkurenciji, Vojvodinu, i vreme provedeno u Novom Sadu.
- U pitanju je prelep grad - objasnio je Tadić Englezima. - Takođe, klub je bio sjajan, imali smo jednu od najboljih fudbalskih akademija u zemlji. U to vreme, imao sam ponude Crvene zvezde i Partizana, najvećih srpskih ekipa, ali tamo nisam otišao zbog tadašnjeg predsednika Vojvodine Ratka Butorovića.
U neprijatnom sećanju, kao i svima u Srbiji, Tadiću je ostao i meč reprezentacije protiv Albanije u Humskoj, u okviru kvalifikacija za Evropsko prvenstvo 2016.
- Loše sam se osećao tada, jer smo mi hteli samo da igramo fudbal. U svakom slučaju, nisam bio uplašen kada je doleteo dron, samo sam bio iznenađen - kaže Tadić.
NAUČIO SAM ŠPANSKI UZ SERIJE
ENGLEZI su bili prijatno iznenađeni kada su shvatili da Tadić odlično govori njihov jezik, a da se dobro služi i španskim.
- Dok sam odrastao, u Srbiji su bile veoma popularne latinoameričke telenovele, koje su se emitovale na skoro svim kanalima. Ja sam ih slušao, slušao... i vremenom sam, malo pomalo, počeo da razumem španski jezik - otkrio je Tadić.
ZIDAN JE MOJ HEROJ
TADIĆ je otkrio i da mu je idol iz detinjstva bio francuski velemajstor Zinedin Zidan.
- Francuz je bio moj heroj. Mnogi kažu da pokušavam da ga imitiram, da skidam njegove poteze. U svakom slučaju, znam da sam uvek uživao gledajući Zidana. Lakoća sa kojom je igrao bila je neverovatna - ističe vezista svetaca.
Agresivnost i hitrina jesu ono po čemu sam prepoznatljiv, ali istovremeno voleo bih da sam mirniji u završnici!
Yusuf | 17 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Romanić | 4 |
Nikolić | 4 |
Kokanović | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Poletanović | 1 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 20 |
Yusuf | 20 |
Gočmanac | 15 |
Korać | 15 |
Barros | 12 |
Kokanović | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Rosić | 10 |
Tragična smrt koja ga je zadesila nakon odlične igre za mladu reprezentaciju Jugoslavije protiv ČSSR u Novom Sadu (2:0) na kojoj je bio kapiten našeg tima, prekinula je njegove fudbalske snove...