OMISIJU za izbor naj-gola ostavio je bez posla do kraja sezone! Ognjen Ožegović (21), centarfor Vojvodine, u nedelju uveče na "Karađorđu" je fantastičnim, retko viđenim "makazicama" za erupciju oduševljenja sa tribina, potvrdio prvu jesenju pobedu svog tima u meču sa Javorom ali i nagovestio da bi slični potezi tek trebalo da uslede.
- Ima još mnogo, mnogo da se igra i nije isključeno da to neko ponovi. Možda baš ja - kaže Ožegović. - Ne bih se detaljano upuštao u razgovore na tu temu, ali je izvesno da mi taj pogodak mnogo znači za samopouzdanje. Pokušao sam upravo u tom duelu prethodno sličnim potezom da pogodim, ali mi je uspelo tek kasnije u drugom pokušaju. Na treninzima, znaju saigrači, obožavam da što atraktivnije pogodim cilj. Mnogi me pitaju: "Pa zar te ne boli kada padneš?", ali ja jednostavno volim da se "bacam", da letim kroz vazduh, baš kao umetnici fudbala na pesku koji obožavam da gledam na TV-u.
Ožegović brani titulu strelca najlepšeg pogotka iz prošle sezone koju je stekao u dresu čačanskog Borca.
- Bio je to volej, šut iz prve za pogodak protiv Jagodine koju smo pobedili 3:1. Naravno da mi je želja da odbranim tu titulu. Moram. Međutim, sada je tek treće kolo a nadam se da će da bude još lepih golova. Taj gol mi je doneo trofej a oni koji slede, tek bi trebalo.
Čačanima je proletos sa šest pogodaka i tri asistencije doneo opstanak, a sada sa Vojvodinom blista u Evropi.
- Imao sam zaista dobru sezonu u Čačku i smatram da sada održavam kontinuitet. Moj učinak u Borcu možda nije došao toliko do izražaja jer je reč o klubu koji se manje prati od Vojvodine a na meni je, naravno, da nastavim još bolje. Ne bih rekao da ja donosim Evropu jer je u Vojvodini sve podređeno kolektivu i svakako da se nadamo grupnoj fazi. Predstoji nam "drugo poluvreme" sa Sampdorijom koje moramo maksimalno dobro odigrati. Još bolje nego u Torinu. Videli smo kakvi su oni igrači i koliko ima je malo prostora potrebno da izgrade šansu.
Do sada četiri pogotka u dresu Vojvodine, najdraži je jedan iz Torina:
- To je bio moj drugi gol Sampdoriji na utakmici. Bila je to velika utakmica, predivna atmosfera.
Napadači žive za golove.
- Sve što u životu radim, svodi se na to da pogodim mrežu. Sa verom i nadom živim taj san, jer sam potpuno posvećen tome, a zna se, gol je vrhunac, "broj jedan" u sportu - zaključio je Ožegović.
TRI GODINE - ŠEST KLUBOVA
KARIJERU ste počeli sa 17 godina u Crvenoj zvezdi i u prethodne tri godine igrali po polusezonu u šest klubova: Banatu, Voždovcu, Radu, Jagodini i Borcu?
- U Banatu i Voždovcu sam bio na pozajmici, a kasnije prešao u Rad, zatim u Jagodinu... Nadam se i želja mi je da se Vojvodini duže zadržim. Potpisao sam ugovor na tri godine - kaže Ožegović.
SVIĐA MU SE BROJ 51
ROĐENI ste 9. juna, centarfor ste, pa otkud onda na dresu umesto "devetke" broj 51?
- Jednostavno, svidelo mi se kako stoji na leđima. Video sam, u Radu je taj broj nosio Perović i kada sam prešao u Borac, poželeo sam upravo 51. Nosio sam i devetku, 14... ali 51 nekako najlepše izgleda. Nema neku skrivenu poruku niti bilo šta predstavlja osim što mi se dopada - kaže Ožegović.
Najdraži momenat mi je bio kada smo izbacili Mančester Junajted iz kupa. Igranje u Premijer ligi je bilo ostvarenje mog sna!
Yusuf | 17 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Romanić | 4 |
Nikolić | 4 |
Kokanović | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Poletanović | 1 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 20 |
Yusuf | 20 |
Gočmanac | 15 |
Korać | 15 |
Barros | 12 |
Kokanović | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Rosić | 10 |
U takmičarkoj sezoni 1965/66. Vojvodina je osvojila prvu šampionsku titulu. Jedan od najzaslužnijih za trijumf, bio je Silvester Takač...