lobodan Medojević - fudbaler koji je rođen u komšiluku Vošinog ''Karađorđa''', od malih nogu posmatrao utakmice novosadskog kluba sa terase svog stana i sanjao dan kada će i on istrčati na teren kao prvotimac Vojvodine.
Prvu priliku u seniorskoj konkurenciji dobio je već sa 16 godina, u vreme kada je Vojvodinu sa klupe predvodio sadašnji selektor Gane Milovan Rajevac. Taj dan nikada neće zaboraviti.
''Gostovali smo u Apatinu, protiv Mladosti i golom Ranka Despotovića slavili sa 1:0. Sećam se svakog detalja te utakmice'', kaže sada 19-godišnji Medojević u intervjuu novogodišnjem izdanju Sportskog žurnala.Medojevic velika
Medojević svakako neće zaboraviti ni proteklu, 2009. godinu u kojoj se ustalio u prvom timu Vojvodine i već u prvoj polusezoni bio definitivno najbolji igrač ovog kluba. Kao kapiten je predvodio omladinsku reprezentaciju Srbije na Evropskom prvenstvu u Ukrajini, gde su izabranici Saše Stanojevića premašili očekivanja, osvajanjem trećeg mesta. Kao šlag na tortu, usledio je i poziv Ratomira Dujkovića u mladu reprezentaciju.
''Učešće na EP u Ukrajini doživeo sam kao nešto najleše u dosadašnjoj karijeri. Bili smo u veoma teškoj grupi, sa Španijom, Francuskom i Turskom. Bili smo unapred prežaljeni, a vratili smo se kao trećeplasirani. Na kraju sam imao čast i da budem u delegaciji FSS na svečanosti u Nionu, gde sam u ime reprezentacije primio priznanje za fer-plej.
medojevicIpak, poziv Ratomira Dujkovića u mladu reprezentaciju sam doživeo kao nešto nestvarno. Plašio sam se da nije u pitanju greška, ali je, srećom sve bilo stvarno, da lepše ne može biti...Žurio sam kao bez duše da se javim na prozivku'', kaže Medojević, koji se može pohvaliti i činjenicom da je pored uspeha u fudbalu, stigo i da se posveti studijama industrijskog menadžmenta na Fakultetu tehničkih nauka.
Bilo je i teških trenutaka, povreda ligamenata kolena na treningu omladinske reprezentacije, zbog koje je pauzirao četiri meseca, ali je posle toga zaigrao kao da se nije ništa dogodilo. Još jedan detalj, koji bi da zaboravi iz prethodne godine je i susret sa Zvezdom u Novom Sadu, kada je pogrešio kod gol akoji je odlučio meč.
''Okliznuo sam se na sredini terena, Isah mi je ukrao loptu i Zvezda je u nastavku akcije koji niko ne pominje uspela da dođe do pobedonosnog gola. Ta moja greška je ostala upamćena kao presudna u tom duelu. Ipak, važno je da nisam izgubio samopouzdanje i mislim da sam zahvaljujući toj traumi još više očvrsnuo i da sa više zrelosti gledam na fudbal'', poručuje Medojević, a mi mu želimo da u 2010. dođe i do dresa A reprezentacije. Za sada je na pravom putu...
Želim da se na kraju ove sezone radujem trofeju, mojoj pozitivnoj promeni i Voši o kojoj priča Evropa!
Yusuf | 17 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Romanić | 4 |
Nikolić | 4 |
Kokanović | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Poletanović | 1 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 20 |
Yusuf | 20 |
Gočmanac | 15 |
Korać | 15 |
Barros | 12 |
Kokanović | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Rosić | 10 |
On je tako dobro pazio Puškaša na Nep stadionu 1956-e, uvek je bio kraj njega, uvek je bio brži, uvek mu je odnosio loptu i činio je to na tako fer način, takoreći bez dodira...