ada je pre tri godine tokom zimskih priprema blistao u kontrolnim mečevima, fudbaler Vojvodine Goran Smiljanić najavljivan je kao otkrovenje.
Ipak, prednost su u utakmicama za bodove dobijali stariji. Debitovao je 2007. u meču sa Crvenom zvezdom. Danas, s nepunih 20 godina, ovaj igrač nalazi se na novom početku.
- Uvek sam tokom priprema igrao dobro, ali me u sezoni nigde nije bilo. Najviše sam igrao kod Rajevca, nešto manje kod Brzića. Istina, na izostanke su uticale i dve operacije meniskusa. Posle prve ostalo je parče hrskavice u kolenu i osećao sam smetnje. Nisu mi verovali, govorivši mi da simuliram. To me je baš pogađalo priseća se Smiljanić.
Ponikao je u Fruškogorcu iz Krčedina, odakle je stigao u Kabel i školu RMR.
- Generacija sam sa Medojevićem, Stanojevim, Zogovićem, Ristićem... Bio sam u omladinskoj reprezentaciji standardan s Aleksićem, a sada me nigde nema. Verovatno sam za pauzu i sam delom kriv. Valjda je ta sremačka narav u pitanju, jer nekad neću, ni kako ja oću veli naš sagovornik.
Poslednjeg dana januara Goran će napuniti 20 godina.
- Ispašće da ću prvog dana druge faze priprema u Turskoj proslaviti rođendan. Naravno, pod uslovom da budem na spisku za Antaliju. Mnogo je igrača počelo zimske pripreme, preko 40, a posebno me raduje što ima desetak mladića iz Vošine škole. Ipak, neka znaju da ih čeka trnovit put upozorava mlađe drugove.
Iskočio je u prvi plan kao desni ofanzivni igrač. Prošle zime konkurisao je za desnog spoljnog, a dobro se pokazao u obe uloge.
- Šta vredi kada su prednost imali drugi. Sada sam pun samopouzdanja i strpljivo čekam novu šansu. Pokušaću da sve snage usmerim na teren. Nekada ću nešto morati i da prećutim. Želim da se dokažem na mom prirodnom mestu u timu, uz desnu aut liniju bliže protivničkom golu. Isto razmišlja i Slaven Stjepanović koji je igrao tokom cele jeseni, a ja tek na kašičicu (Čukarički i Partizan), no ne plašim se konkurencije. Antalija i pripremni mečevi su najbolja prilika da se nametnem treneru Babiću, a od svega je najvažnije da sam zdrav veli Goran Smiljanić.
Želim da se na kraju ove sezone radujem trofeju, mojoj pozitivnoj promeni i Voši o kojoj priča Evropa!
Yusuf | 17 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Romanić | 4 |
Nikolić | 4 |
Kokanović | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Poletanović | 1 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 20 |
Yusuf | 20 |
Gočmanac | 15 |
Korać | 15 |
Barros | 12 |
Kokanović | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Rosić | 10 |
On je tako dobro pazio Puškaša na Nep stadionu 1956-e, uvek je bio kraj njega, uvek je bio brži, uvek mu je odnosio loptu i činio je to na tako fer način, takoreći bez dodira...