Bogati za male pare dobijaju igrače koji za nekoliko godina vrede pravo bogatstvo, kaže trener Vojvodine Branko Babić govoreći o zlatnom rudniku našeg fudbala
Valjda je čelnicima Vojvodine dosadilo da slušaju onu čuvenu lalinsku rugalicu vezanu za mentalitet njenih igrača zapravo za njihova gostovanja u glavnom gradu. A ona glasi: Vojvodina gubi utakmicu u Beogradu čim pređe most na Dunavu kod Beške. Zato su i rešili da nešto menjaju. S trenerom Brankom Sosom Babićem, krenulo se u ozbiljan posao. Značajni deo projekta obavljen je na pripremama u Antaliji, a plodovi treba da se uberu u nastvku prvenstva, i polufinalu Kupa. Iako je to prvi put da Sosa trenira lale, nije mu kako kaže i neće biti najveći izazov u karijeri.
Babić i Novosađani žele da naprave novu pobedničku Vojvodinu, u stvari da stvore ekipu sa takozvanim pobedničkim mentalitetom, koji u našem fudbalu osim Crvene zvezde i Partizana ima malo koji klub.
Želimo da stvorimo tim koji će biti u stanju da igra visoku odbranu i da na polovini protivnika oduzme loptu, pripremi kvalitetan napad i efikasnu završnicu. Za stvaranje takve ekipe potrebno je vreme i mnogo rada, ali i da igrači shvate šta od njih stručni štab traži i da pokažu jaku želju da promene neke navike da bi napredovali. U tom pravcu napravili smo za sada mali korak napred, a zauzvrat dobili veliko zadovoljstvo kazao je Babić i nastavio Hteli smo i da bodovna razlika između nas i večitih rivala bude manja, da bismo mogli da im ugrozimo poziciju u šampionatu. Ne kažem da to i sada nije teoretski moguće, ali ipak nije realno. Međutim, mi ćemo nastaviti da korigujemo i unapređujemo igru sve do ključne utakmice sa Partizanom u polufinalu Kupa.
Na pitanje šta misli o OFK Beogradu, jednom od konkurenta za treću poziciju na superligaškoj tabeli i polufinalisti Kupa, kazao je:
Mnogo mi je drago što su se konsolidovali i kadrovski i organizaciono. OFK Beograd je u srpskom fudbalu imao ulogu da ga vuče napred. Svaki njegov uspeh mi je veoma drag i zbog toga što je mnogo bolje kada vam je rival približnog kvaliteta i snage, jer je onda svaka utakmica derbi.
Po njegovom dubokom uverenju ništa se u našem fudbalu neće rešiti bez ulaganja u infrastrukturu, koja je katastrofalna, igrače, trenere, škole...
Infrastruktura je prioritetan problem. Mogao bi se rešiti pažljivijim izdavanjem licenci za takmičenje, da se ne bi dešavalo da neki superligaški i prvoligaški klubovi imaju mnogo gore objekte od onih koji su dva ranga takmičenja niže. Sprovođenje ovih mera bilo bi sigurno veoma bolno godinu-dve, ali bi se ovo pitanje trajno rešilo.
A da li treba nešto menjati u struci rekao je:
Škola za licencu treba da fabrikuje perspektivne ljude i da ceni samo znanje, jer je ostalo irelevantno. U najboljim ligama treba da rade iskusni treneri i oni koji mogu da se nose sa problemima. U protivnom dobija se samo velika konkurencija neznanja i sve više nelojalna konkurencija kada je posao u pitanju.
Iskusnog stručnjaka i pedagoga naročito iritiraju dve stvari, što se traže rezultati od igrača i trenera koji mesecima ne dobijaju plate i što nam stranci sve više odvode talentovanu decu.
Naš fudbal u ovom trenutku plaća danak u krvi, jer se spušta starosna granica i to nam svakako neće doneti dobro. Svoj zlatni rudnik, našu talentovanu decu, boljom organizacijom i strpljenjem trebali bismo da mnogo više koristimo. Ovako oni odlaze prerano, a bogati za male pare dobijaju igrače koji za nekoliko godina vrede pravo bogatstvo tvrdi Babić.
Po njegovim rečima bez ulaganja nema napretka, a da fudbal može i u našim okvirima da bude profitabilan poslužio se izjavom predsednika Dinama Zdravka Mamića koji je ustvrdio da je Dinamo najprofitabilnije preduzeće u Hrvatskoj sa profitom od 100 miliona evra.
Sve ovo što sam naveo trebalo bi da bude razlog da prst na čelo stave oni koji su zaduženi za tu oblast i konačno počnu da rešavaju stvari koje bi nam omogućile napredak zaključio je Branko Babić.
-----------------------------------------------------------
Pogrešno protumačen
Posle utakmice s Radom u jesenjem delu prvenstva ostala je nedoumica šta sam zapravo hteo da kažem kritikujući lošu igru pojedinih stranaca iz redova Vojvodine. Nijednog trenutka, nikada u karijeri, igrače nisam delio po boji kože, naciji, veri, godinama... Moje jedino merilo je ozbiljnost i odgovornost prema poslu. Dakle, nikada nisam gledao da li je neko beo ili crn, već isključivo je li na trenu bio dobar ili loš.
-----------------------------------------------------------
Titule nisu rezervisane za večite
Babić kaže da ga neverovatno nerviraju izjave tipa da su samo Crvena zvezda i Partizan pretplaćeni na titule.
Ako je tako i ako bi tako bilo, kao što neki tvrde, onda ne znam zašto bismo uopšte radili u fudbalu. Uništiti motiv i želju da se stigne do najvećeg dometa ravno je samoubistvu srpskog fudbala.
Yusuf | 17 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Romanić | 4 |
Nikolić | 4 |
Kokanović | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Poletanović | 1 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 20 |
Yusuf | 20 |
Gočmanac | 15 |
Korać | 15 |
Barros | 12 |
Kokanović | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Rosić | 10 |
Mada najmlađi po stažu u ekipi, preuzeo je žutu traku od Avramovića zbog standardne forme i odgovornog mesta u timu. Njegov desetogodišnji staž u ulozi kapitena jedan je od najdužih...