omba iz levice Marija Đurovskog u 58. minutu utakmice polufinala Kupa Srbije značila je dve stvari: da je Partizan ostao bez trofeja, odnosno da Vojvodina igra finale protiv Crvene zvezde.
"Desetka" Vojvodine postigla je gol "za desetku", kakav se retko viđa na našim terenima, a od toga se crno-beli nisu oporavili. Ostalo je 1:3.
Pretpostavljamo da je raspoloženje u Novom Sadu slavljeničko i dan posle najbolje igre i najvažnije pobede Voše u sezoni?
"Boga mi... Jeste!", nasmejan je bio Đurovski tokom razgovora za MONDO.
"Slavilo se sinoć 'debelo', ali evo već smo odradili trening", dodao je Đurovski.
Kakve su vam noge bile jutros, ako se sinoć slavilo?
"Meni su bile lagane, kao leptiru. Za ostale ne znam... Sada je nekako sve lepše, jer nije bilo mnogo uspeha ove sezone. Mogu da kažem da smo imali lošu sezonu u prvenstvu i plasman u finale Kupa zaista je veliki uspeh. Otišao bih korak dalje i rekao da je ovo istorijski uspeh", priča Đurovski, svestan da posao u Kupu još nije gotov.
Tek sledi finale sa Crvenom zvezdom na istom mestu na kojem je pao Partizan.
"Imamo veliku šansu, ali... Znam da će mnogi sada početi da pričaju o trofeju. Lično, mislim da je finale daleko i da treba ostati na zemlji. Vojvodina čeka trofej od 1989. godine, a 2007. smo igrali finale Kupa i izgubili. Zato ovo jeste veliki uspeh za klub, a kada dođe utakmica sa Crvenom zvezdom, razmišljaćemo o tome. Već za vikend igramo sa Spartakom", uzdržan je Đurovski.
U tom meču Voša neće biti bez motiva?
"Normalno da neće! Posle ovoga u Humskoj, svima nam je skočilo samopouzdanje, sada se nekako oseća da smo i dalje 'u sezoni'. Borimo se za treće mesto u ligi i sanjamo Kup. Deluje mi da svi u timu sada jedva čekaju sledeću utakmicu", prepričava plejmejker novosadskog tima, koji kaže da još nije video svoj gol iz punog trka.
"Evo, tek smo završili trening. Ima vremena da se pogleda gol, možda i ceo snimak. Najvažnije je da je lopta ušla i to mi je drugi gol protiv Partizana ove sezone", kaže Đurovski, koji je apostrofirao najzaslužnijeg za pobedu protiv velikog rivala.
"Moram da kažem da je možda naš šef Milan Đuričić i najzaslužniji za pobedu i to kako je odigrala cela ekipa. Dobio je utakmicu taktički, znali smo šta čekamo, šta radimo, šta tražimo. Kaznili smo njihove mane i odigrali odličnu utakmicu. Nije mala stvar da pobediš Partizan u Humskoj, a mi smo ih pregazili", prezadovoljan je Đurovski.
Vojvodina je u svojoj istoriji dva puta bila šampion one, jake lige SFRJ (1965-66, 1988-89), ali nikada nije osvojila Kup. Ni u doba SFRJ, ni kasnije, u vreme kada se zemlja zvala SRJ, SCG, Srbija... Tri puta Novosađani igrali su finale, 1951, 1997. i 2007. godine i tri puta bili poraženi.
Četvrtu sreću potražiće 5. maja na stadionu Partizana, protiv Crvene zvezde.
"Dva puta smo ove sezone izgubili od Crvene zvezde i zaista respektujem taj tim, ali Vojvodina je u četvrtak uveče pokazala da u 90 minuta može da dobije bilo koga, bilo gde", podvukao je Đurovski.
Najdraži momenat mi je bio kada smo izbacili Mančester Junajted iz kupa. Igranje u Premijer ligi je bilo ostvarenje mog sna!
Yusuf | 17 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Romanić | 4 |
Nikolić | 4 |
Kokanović | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Poletanović | 1 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 20 |
Yusuf | 20 |
Gočmanac | 15 |
Korać | 15 |
Barros | 12 |
Kokanović | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Rosić | 10 |
Roma je vodila 4:1 i time je izjednačila rezultat iz prve utakmice. Svaki dalji gol rešavao je sudbinu meča. Tada je Rajkov stupio u akciju: jedan za drugim postigao je četiri gola...