d utakmice 1/8 finala Kupa, pamtićemo činjenicu da smo ušli među poslednjih osam, da nas je trećeligaš propisno namučio, ali i da smo pokazali karakter i kada su svi bili ubeđeni da nećemo ići dalje, razuverili smo ih...Na svu sreću!
Srem (Jakovo) FKV 2:2 (0:1), penalima 4:5.
Strelci Žujović 80 i Ležajić u 88 za Sremce, a Trajković u 44 i Merebašvili u 89 za nas.
Brkić je u četvrtoj seriji odbranio penaltik Markoviću, a redom su pogađali Jovanović, Panić, Žujović i Vranić, sa njihove, a Merebašvili, Tumbasević, Mojsov, Katai, Stevanović, sa naše strane.
Srem (trener Mihajlo Bošnjak) - Radonić, Marković, Jovanović, Šobot, Stojanac, Zarić (64 Đurić), Ležajić, Jevtović (72 Panić), Ždrnja, Vranić, Mitrović (56 Žujović).
FKV (trener Zoran Milinković) Brkić, Vulićević, Pavlović, Mojsov, Trajković, Medojević, Tumbasević, Merebašvili, Lazetić (73 Stevanović), Oumaru (54 Katai), Bilbija (64 Jao).
Na klupi su još ostali Kesić, Smiljanić, Ađuru i Milović, dok je Mudrinski bio prekobrojan, te je u društvu Brane Ilića posmatrao meč sa tribine. Svaka čast, što pružiše podršku saigračima (a ne kao neki...)
Lozničanin Dejan Dimitrijević (pomagali mu Čađenović i Miletić) pokazao je kartone Markoviću (50), Paniću (80), Stojancu (83) i Šobotu (90+3), u ekipi Srema, a Vulićeviću (51) u ekipi Vojvodine.
Otputovasmo iz prestonice Bačke u Srem sa zadatkom da se plasiramo u narednu rundu Kupa to i učinismo, a da je viđena drama JESTE. Konačno nam je jedan rival pokazao da možemo i mi da budemo dva puta matirani, da moramo uvek ozbiljno pristupiti (meču i rivalu), ali i da ta ozbiljnost, ako je već ima, bude prisutna od početka. Nikako u drugoj polovini drugog poluvremena, kada smo stvorili sijaset šansi, pa nam se, nekako, taj trud na kraju i isplatio.
O domaćinima sve najbolje. Onakvih uslova se ne bi postideo nijedan Superligaš (SC u Jakovu je Nou kamp za većinu terena i stadiona na kojima FKV igra iz nedelje u nedelju, a koje mi pohodimo) a vrlo su mudro odigrali meč (pred oko 1500 ljudi), čekajući svoju šansu. Zar se od Mihajla Bošnjaka moglo nešto drugo i očekivati? Koliko nam je samo problema napravila linija Ležajić-Ždrnja-Vranić, uz odlične Žujovića i Panića od momenta od kad su ušli na teren u drugom delu igre...Da se traži igrač utakmice, to bi, bez ikakve sumnje, bio Ležajić, koji se u pojedinim momentima prosto poigravao sa našim momcima u novoprikazanim plavim dresovima, a čini mi se da ni jedan centarfor do sad u prvenstvu, nije namučio naša dva centralna halfa kao Ždrnja. Na četiri minuta (računajuć ii zaustavno vreme) su bili od velikog uspeha, ali kad izborismo te penale, bilo je jasno da domaćini neća dva puta za redom izbaciti Superligaša (i sa Javorom u prošloj rundi 2:2, pa prođoše na penale), a i Brkić je na sebe preuzeo obavezu da barem jedan njihov pokušaj zaustavi. To se i desilo, uz podatak da smo u svih pet serija imali pouzdanog izvođača, te smo mi ti koji u petak čekamo žreb i rivala koga ćemo, 10. novembra, ugostiti na Karađorđu (osim ako protivnik ne bude Sinđelić, tada putujemo u Niš).
Da li smo mogli bez ovog ruleta, koji je zadao po koji čir i hemoroid svima koji su u Jakovu navijali za FKV, i onima što prenos slušahu na radiu? Naravno! Najveći problem do sad u igri je taj, što ne završavamo posao kada i kako treba, i ne nokautiramo rivala, kada bi to morali učiniti. Kolosalne prilike u nastavku, po dve i na 0:1 i na 1:1, nismo realizovali, a onda je Gruzijac morao, da samo 20 sekundi nakon vođstva domaćina, uzme stvar u svoje noge i ne čekajući da se rival namesti kako treba (kanda su Sremci i duže slavili nego što je trebalo), postigne gol za naš delirijum.
Mnogo je zanimljivih lica bilo na tribinama stadiona u Jakovu, a svi smo mogli da vidimo sledeće:
Prvo poluvreme:
Traljavo ga odigrasmo i to nema nikakve dileme. Srećom na samom njegovom kraju, Trajković je smestio loptu iza Radonića (44) za naš miran odlazak na odmor i za, barem je trebalo, sjajnu mogućnost da nokautiramo momke u belim dresovima, još jednim pogotkom u nastavku meča. Branislav je taj gol postigao nogom (ne glavom, što je od njega i očekivati, a ovo mu beše prvenac u dresu FKV) Lazetić je izveo prekid sa desne strane, nabačenu loptu su domaći igrači odbili van 16, Vule stiže da prvi raspali po njoj, a na drugi odbitak naleće noga Trajkovića i smešta loptu pod prečku Sremaca. Sjajan gol, koji je trebao da najavi početak naše dominacije.
Ona nije bila primetna do tad. Osim pokušaja Tumbasevića iz slobodnjaka (sam ga i zaradio) u 19, kada je Radonić vadio loptu ispod prečke (što neće učiniti u pomenutom 44), Bilbije u 21 na centaršut Medojevića sa dobrih 40 metara iz prekida, kada se Nemanja (po uigranoj varijanti) izvukao na kontra stranu, ali je iz prve pogodio spoljni deo mreže, a u narednom napadu učinio potpuno isto, ali nije šutirao, već dao povratnu za Janka, koji udarcem po lopti preko svoje glave, šalje je i preko gola, mi apsolutno ništa drugo nismo uradili. Premalo i za ozbiljniji trening, a ne za prolaz dalje...Da nije bilo gola, taj dao meča bi, po viđenom, pripao domaćinu.
Već u 7 oni su pripretili prekršaj na svojoj poziciji napravio je Pavlović, lopta je nakon izvođenja prekida u dugačkom luku došla do Ždrnje, koji je u skoku nadmoćan, te loptu spušta ka Ležajiću. Dok se naša odbrambena linija dogovarala ko će startovati, pokušaj je istrčavanjem na desetak metara otklonio Brka. Već u narednom napadu, Mitrović je glavom poslao loptu pored Brkine desne stative. U 11 slab pokušaj Ždrnje, koji je naš kapiten lako osujetio, nakon sjajne akcije Jovanovića, Vranića i Ležajića (sa mesta levog beka do centarfora, sve iz prve i bez greške), kao da nisu bili dovoljni da se trgnemo. U 27 akcija iz udžbenika na sredini smo potpuno nadigrani, a lopta odmah na bok ka, i više nego raspoloženom, Ležajiću. Potez-dva, uz obavezan uspešan dribling (za aplauz) i centaršut, a na tu loptu ne ide ni Brka niti iko od halfova. Ona dolazi do Vranića, čiji šut, koji je išao u okvir gola, na kome nema našeg golmana (ispao kod centaršuta), ramenom na svega nekoliko metara od linije, zaustavlja Janko! Čak i kad primiše gol, napraviše dobru priliku (45), a po istom receptu na sredini dodir-dva, odmah na bok Ležajiću, njegov dodir-dva i lopta na Ždrnju. On je ovde bio iskosa i leđima okrenut ka golu, pa je Brka to iskoristio da mu priđe iza leđa i lako osujeti njegov pokušaj lob udarca.
Odlazimo na odmor, a gotovo srećno smo došli do vođstva. Brka se opravdano ljuti na zadnju liniju (u ovih 45 gotovo neprepoznatljiva), a sad treba da sreći malo i vratimo, da bi i ona ponekad bila naš saveznik (kad već protiv OFK-e nije). Jasno je da Milinković ima šta da kaže u svlačionici, a odmah šalje rezerviste na zagrevanje.
Drugo poluvreme:
Ovaj deo igre je počeo BRUTALNIM startom Markovića nad Oumaruom, zbog čega on nije mogao da nastavi meč. Sa leđa, na aut liniji, dobrih pet metara ga je nosio...Bilo je i za više od žutog kartona, a sve se Markoviću vratilo na penal-ruletu, kada je krupije Brka rekao - Ne može. Time je pravda bila zadovoljena.
Do tada je Oumaru prosto furao po tom boku, konstantno vršeći pritisak na odbranu domaćina, a sada ga je zamenio Katai. On je i ovom prilikom pokazao da jeste sadašnjost, sa predispozicijom ozbiljne budućnosti, FKV!
Kod domaćih je brzo u igru ušao Žujović, pa je i on počeo da nam pravi ozbiljne probleme. U 63 usledila je jedna dubinska lopta ka Ležajiću, koju je Pavlović iz dva pokušaja (kod prvog se spetljao) uspeo da zaustavi pre nego što ona dođe do pomenutog igrača. Bilo bi jako opasno da jeste, jer bi bilo 1 na 1 sa Brkom!
U 65 odličnu priliku propušta Katai. Jao samo što je ušao u igru (umesto i na mesto dosta slabog Bilbije), odigrao je loptu za Aleksandra, čiji šut iskosa sa leve strane, ide preko prečke. Šteta. Evidentno je bilo da su Trajković i Medojević značajno podigli nivo igre nego u prvom delu, da ćemo biti opasniji u završnici (ušao i Stevanović) i da moramo sve napore uložiti da postignemo još jedan gol i rešimo pitanje pobednika!
U 74 i 75 imali smo takve prilike i obe je upropastio Jao. Prvo mu je Merebašvili pružio sjajan pas, a Jao je izbegavši ofsajd poziciju, došao na ivicu kaznenog prostora i šutirao direktno u Radonića. Minut kasnije sjajnu loptu iz poslednjeg reda naše odbrane mu je poslao Trajković, a Jao je uspeo da u stilu balerine prebaci gol domaćih, iako mu je Katai, sam kao duh, stajao levo i da mu je Ganac odigrao pas, mi ne bi gledali dramu.
Ona počinje u 80 sjajna dubinska lopta, kroz sredinu i srce našeg tima, Panića ka Žujoviću, njegov trk i zakucavanje lopte u Brkin (nije se ni pomerio, valjda od iznenađenja Otkud ovaj?) donji levi ugao. Na stadionu u Jakovu delirijum...
Da on ne bi bio potpun i da se sve stvari stave i vrate na svoje mesto, mi smo to mogli učiniti ranije. Opet vrlo dobar pokušaj Jaoa sa zemlje (83), kada je lopta, posle akcije Kataia i njega, završila pored desne stative Radonića, te veoma dobri pokušaji Merebašvilija (85), koji je sam namestio priliku, nakon što mu je Mojsov odigrao sa naše polovine terena, ali je Gruzijac poslao loptu, sa 18 metara, tik uz rogalj, te još bolji udarac Stevanovića (87), kada je nakon auta koji je izveo Pavlović, Merebašvili na sebe navukao odbranu domaćih, pružio Bosketu loptu, on stigao da je prebaci sa desne na levu nogu, ali i pošalje tik uz stativu...Da se čovek uhvati za glavu, kako su dva puta santimetri odlučivali.
Za glavu se uhvatismo definitivno (ko nije posle pomenutog) u 88 korner za domaće, lopta ide na peterac, halfovi su krenuli za Ždrnjom na prvu stativu, Pavlović ostaje iza Ležajića, a on je u vazduhu lopta ide pod Brkinu prečku, kad već Brka nije to pokupio...Penali i kako doći do njih, vremena nema...
Ipak ima. Nisu se ni namestili posle slavlja kako valja, a mi smo odmah po kretanju sa centra izjednačili. Boske za Tumbu, sledi njegov pas ka Merebašviliju, ulazak u 16-erac sa desne strane i lopta kroz noge Radoniću. Uh Mereba brate...Hoćeš srčka da me strefi...
Do penal serije još imasmo jednu šansu Katai je probao glavom posle akcije Stevanović-Jao, ali je sa svega nekoliko metara, vrlo slabo šutirao direktno u Radonića.
Svih pet dadosmo i pokazasmo karakter. Stigli smo do penala u poslednjim trenucima, pa je bio red da ih dobijemo. Za konačno slavlje i čekanje žreba u petak.
Za (ove sezone) KUP (JE NAŠ)!!!
U svetlu aktuelnih geopolitičkih zbivanja, a posebno posle obaranja ruskog vojnog aviona od strane turske armije, bilo je neizvesno gde će fudbaleri Vojvodine odraditi zimske pripreme. Već godinama unazad Novosađani su kraj januara i početak februara provodili na obalama...
Najdraži momenat mi je bio kada smo izbacili Mančester Junajted iz kupa. Igranje u Premijer ligi je bilo ostvarenje mog sna!
Yusuf | 17 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Romanić | 4 |
Nikolić | 4 |
Kokanović | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Poletanović | 1 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 20 |
Yusuf | 20 |
Gočmanac | 15 |
Korać | 15 |
Barros | 12 |
Kokanović | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Rosić | 10 |
Priča Fudbalskog Kluba Vojvodina započinje u proleće sad već davne 1914. godine. Dok se svet spremao za rat, grupa omladinaca rešila je da osnuje fudbalski klub...