ojvodina je u sklopu letnjih priprema za sezonu 1966/67, poduzela turneju po Srednjoj i Severnoj Americi. Jugoslovenski šampion na delu je mogao da dokaže svoju vrednost protiv najboljih ekipa iz Sjedinjenih Američkih Država i Meksika.
Čikago, 1. jul 1966. godine.
Kruz Azul (Meksiko) 0:5 Vojvodina
Utаkmlcu je posmаtrаlo oko 5.500 glelаlaca. Svi jugoslovenski nаpаdi išli su preko izvаnrednog Tаkаčа, zа kogа izveštаčke аgencije tvrde dа je nаjbolji fudbаler koji je igrаo u Čikаgu zа poslednjih pet godinа. Već u četvrtom minutu, na pаs Rаkićа, kome je ovo prvа utаkmicа u dresu Vojvodine posle prelаskа u tim šаmpionа iz novosаdske drugoligаške ekipe, Tаkаč je doveo Vojvodinu u vođstvo. U 14. minutu Tаkač je prešаo sve odbrаmbene igrаče meksikаnskog timа i oštrim šutem sа desetаk metаrа postigаo i drugi gol zа svoj tim. U 26. minutu Rаkić je povisio vođstvo Vojvodine nа 3:0, а deset minutа kаsnije Tаkač je postigаo i svoj treći gol nа ovoj utаmici.
Konačan rezulat postavio je Sekereš u 76. minutu, efektnim šutem sa 30 metara.
Za vreme turneje igrači i rukovodstvo kluba iskoristili su šansu da posete Jozefa Velkera, najboljeg igrača Vojvodine pre Drugog svetskog rata. Nakon blistave igračke karijere, Velker je nastavio svoj život kao iseljenik u Americi.
"Od Velkereve porodice saznali smo da je oboleo od astme i da već deset dana leži u bolnici", seća se golman Ilija Pantelić. "Nismo znali da li će nas lekari pustiti do njega, ali smo ipak pokušali. Velker, o kome većina sadašnjih prvotimaca zna samo iz priča, je bio presrećan. Skoro je zaplakao i dugo nije mogao da dođe do reči kada smo mu predali zastavice, almanah i druge poklone kluba. Obradovao se što je Vojvodina najzad postala prvak, a u jednom momentu se obradio meni sa rečima: "Držite se. To treba sačuvati"! Na rastanku svi smo bili tužni, a Velker nam je dugo, dugo stiskao ruke u svojoj šaci. Plačnim glasom je rekao "Pozdravite mi Novi Sad". Kasnije nam je njegova supruga javila, da je poseta uspela i da je Joška preporođen napustio bolnicu."
Takvi su ljudi gradili "džina iz panonske ravnice", našu "staru damu"!
U svetlu aktuelnih geopolitičkih zbivanja, a posebno posle obaranja ruskog vojnog aviona od strane turske armije, bilo je neizvesno gde će fudbaleri Vojvodine odraditi zimske pripreme. Već godinama unazad Novosađani su kraj januara i početak februara provodili na obalama...
Agresivnost i hitrina jesu ono po čemu sam prepoznatljiv, ali istovremeno voleo bih da sam mirniji u završnici!
Yusuf | 17 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Romanić | 4 |
Nikolić | 4 |
Kokanović | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Poletanović | 1 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 20 |
Yusuf | 20 |
Gočmanac | 15 |
Korać | 15 |
Barros | 12 |
Kokanović | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Rosić | 10 |
Mada najmlađi po stažu u ekipi, preuzeo je žutu traku od Avramovića zbog standardne forme i odgovornog mesta u timu. Njegov desetogodišnji staž u ulozi kapitena jedan je od najdužih...