ako dobismo bitku na tribinama, onu na terenu nismo. Razloga beše nekoliko, a gosti uspeše da to iskoriste i u prestonicu se vrate sa sva tri boda, iako po prikazanom to nisu zaslužili. Tačnije rečeno Vojvodina je, u najmanju ruku, zaslužila da ostane neporažena, a ovako beležimo poraz od 1:2 (0:2).
Strelci: Bojović u 70. za nas, Marković u 2. i Šćepović u 20. minutu za njih.
FKV (trener Vukićević): Supić, Vulićević, Mojsov (od 68. Bilbija) , Trajković, Pavlović, Medojević, Ađuru, Stevanović, Merebašvili, Oumaru, B. Ilić (54. Bojović).
ONI (trener Stanojević): Stojković, Miljković, Rnić, Ivanov, Lazevski, Kamara, Smiljanić, Tomić, S. Ilić (56. Babović), Šćepović (od 77. S. Marković), L. Marković (od 69. Jovančić).
Sudija Boško Jovanetić iz Užica pokazao je žute kartone Trajkoviću, Stevanoviću i Merebašviliju kod nas, a Stojkoviću, Lazevskom, Tomiću i Baboviću kod njih.
Kada neko bude pokušao da nam objasni kako start Rnića nad Bojovićem u 66. minutu nije za najstrožu kaznu, ko zna šta će sve morati da slaže, jer to beše veoma očigledno. Koliko god da smo imali veliki minus, u rezultatskom smislu, već u 20. minutu, borbenošću i željom smo sve lako mogli nadoknaditi, pa možda i prevazići, samo da su se poštovala pravila igre.
Ipak, postoji čovek, koji je po nas bio pogubniji od samog Jovanetića, a to od njega nismo očekivali. Ponovo... Kako znamo da se greške (može jedna, ali ovo traje od decembra prošle godine) ne dešavaju baš tako slučajno i to na najvažnijim utakmicama, onda čovek mora prosto da se upita o nekim stvarima.
Da Daniele Mojsove, o Tebi govorim. Apsolutni si krivac za poraz Vojvodine! Ako nemaš snage da u DRUGOM MINUTU (nije 92.-i pa da je nemaš), iako si značajno bliže lopti, otreseš jedno dete u duelu, a onda u DVADESETOM se oklizneš tačno onda kada nisi trebao (ili jesi?), ti i nisi za startnu postavu! Dva Tvoja kiksa – i eto ubedljivog i ničim zasluženog vođstva gostiju. Pa ako je neko trebao da ima motiv zbog 11. maja i nepriznatog gola, onda si to Ti. Ovako, omogućio si dva puta situaciju 1 na 1, ali ne na strani na kojoj je bio Tvoj napadač, već si u te probleme uvukao Supića i sve nas! Svima onima koji su nakon toga, zaista borbeno, probali da spasu stvar (čitaj – svi Tvoji saigrači), treba da se JAVNO IZVINIŠ. Nama i ne moraš, samo se nadamo da ćeš nakon ovoga na hlađenje u narednim mečevima!!!
Branislave Trajkoviću i Vladane Pavloviću –TAKO SE BORI U DRESU VOJVODINE!!! Ako im uračunamo da imaše igrača manje (zbog gorenavedenog) pored sebe, time njihova veličanstvena predstava još više dobija na značaju. Zato Branislavu (jer štoperi jesu i moraju biti par, a on svog NIJE imao juče) i Vladanu idu ovacije sa sve stajanjem. Da ne grešim dušu, bilo je tu i drugih koji odigraše dobro, onih koji odigraše nešto lošije, ali sam potpuno siguran da su Danielove greške (ne samo kod golova, imao ih je još i to krupnih, naivnih i srećom ne tako kobnih) uticale i na njih, ali da smo, uprkos svemo, kolektivno mogli da izbegnemo poraz!
Dok Ađuru beše čovek od kog smo strepeli, da neće moći da izdrži ritam utakmica u koji ga je uvalio Vukićević od kad je preuzeo mesto šefa struke, on nas propisno iznenadiše vrlo dobrom i korektnom predstavom – borbom i voljom da nešto doprinese. Tako je Nigerijac odigrao možda i najbolju utakmicu u dresu FKV i potpuno vratio treneru na ukazanoj šansi. Po istoj logici, Vukićević će morati da učini to i sa jednim drugim igračem – Milanom Bojovićem! Ako posle svega prikazanog za 35 minuta ove utakmice (i ranije je gotovo blistao koliko je slabu minutažu imao) nije sazlužio mesto u prvih 11, onda će mu (i nama) biti, itekako, učinjena nepravda. Gol, kolosalna šansa, a pre svega toga izboren čist penaltik, koga, naravno, Jovanetić sa pomoćnikom nije video... Za trećinu utakmice i više nego dovoljno.
Bilo bi neiskreno reći da se nismo trudili, ali do bod(ov)a nismo stigli. Malo je falilo, jer su gosti osim dva uvodna gola Markovića i Šćepovića iz gotovo na tacni serviranih prilika, imali još dva pokušaja – Šćepovića u prvom i Kamare u drugom poluvremenu, ali je te pokušaje Supić uspeo da zaustavi. A mi...
Posed lopte ide na našu stranu kao i ukupan broj pokušaja da se ugrozi protivnički golman. Razumljivo je sve to – mi jurismo, a oni pokušaše, da nakon što su dobili dva upakovana poklona od Makedonca, samo privedu kraju utakmicu, iako je ostalo punih 70 minuta.
Oumaru i Mereba dva puta (od toga po jednom sjajno) ugroziše Stojkovića samo u prvom delu igre, kontra 3 na 2 koju okončasmo kartonom Stevanoviću zbog simuliranja... Malo je nedostajalo da do poluvremena smanjimo rezultat.
Od kada je ušao Bojović u igru, bili smo opasniji, tu dileme nema. Ilića nije bilo u navali, Oumaru i Boske preuzeše bokove, a Milan je uzeo sidro. Samo je On bio akter 3 gorenavedene akcije – izborenog penala (bez zvižduka) u 66. minutu, gola i derilijuma na Severu i Zapadu Karađorđa u 70. minutu, te kolosalne šanse u 75. minutu, kada je kolenom (nije mogao stopalom, zbog toga što ga je Bugarin Ivanov vukao za gaće, a znamo da to može biti kobno) uputio loptu ka mreži, ali je golman gostiju dobro intervenisao. Za 9 minuta, više nego mnogi za 90...
Još nekoliko pokušaja nakon ubacivanja u 16-erac, ili šuteva sa distance, ali niti jednom da točak sreće stane na naš dobitni broj. Mi svoje prilike i šanse nismo, oni svoje jesu iskoristili i odoše sa trojkom na kontu!
Da li smo i ove sezone, kao i mnogih prethodnih, već u 7. kolu prestali da budemo konkurent za titulu, ostaje da vidimo. Za početak, pomenute dve izmene pod hitno izvršiti, i u toku dvonedeljne pauze koja sledi, uigravati novu postavu i formaciju. Ima još dosta da se igra, ali pre toga mora da se uigra, da bi imali čemu da se nadamo. Zato i očekujemo Vukićevićeve rezove i smelost da pokaže da on vodi kolo kada je sastav ekipe u pitanju.
U svetlu aktuelnih geopolitičkih zbivanja, a posebno posle obaranja ruskog vojnog aviona od strane turske armije, bilo je neizvesno gde će fudbaleri Vojvodine odraditi zimske pripreme. Već godinama unazad Novosađani su kraj januara i početak februara provodili na obalama...
Najdraži momenat mi je bio kada smo izbacili Mančester Junajted iz kupa. Igranje u Premijer ligi je bilo ostvarenje mog sna!
Yusuf | 17 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Romanić | 4 |
Nikolić | 4 |
Kokanović | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Poletanović | 1 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 20 |
Yusuf | 20 |
Gočmanac | 15 |
Korać | 15 |
Barros | 12 |
Kokanović | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Rosić | 10 |
Nacionalni revolucionar, sportista i sportski radnik, kulturni poslenik, politički prvak, socijalni radnik i uglednik advokatskih organizacija. Začuđujuće je da se toliko energije našlo u venama ovog čoveka...