atastrofano odigrano proleće, u kome na pet od sedam utakmica nismo postigli gol (da budem precizniji na 12 od 14 poluvremena), a na samo dve upisasmo trijumf, moglo bi u narednom periodu da ima svoju kulminaciju. U narednih 10 dana, fudbaleri Vojvodine odigraće četiri veoma važna meča, i u njima potražiti naše zadovoljenje za sve što smo videli (a bolje da nismo) od kad se lopta zakotrljala srpskim terenima ove 2012. godine.
Ovo (sreda, 18:30h, crni deo topčiderskog brda, direktno na Arenisport 1) će biti (ne)prilika, da protiv rivala čije ime kod svakog navijača Vojvodine stvara gorčinu u ustima, Dejan Vukićević i njegovi puleni pokažu šta znaju, a ne šta ne znaju. Toga nam je dosta i toga se nagledasmo u ovih, skoro mesec dana, prolećnih borbi. Ko je veliko pojačanje, ko je veliki igrač, ko je veliki trener – na ova pitanja odgovor stiže u narednom periodu svima koji do njega još nisu došli. Kada smo, primera radi, prethodne godine skoro u isto vreme (16. april) odlazili na isto mesto, na megdan istom rivalu, odigrasmo tog proleća pre toga osam mečava i upisasmo svih osam pobeda (6 u prvenstvu i 2 u kupu, čime izborismo finale). Kakva dijametralna suprotnost, baš kao što je i u našim nadanjima pred taj, i pred ovaj meč. Tada se serija nastavila novom pobedom, a šta će biti sutra, ni hiromanti (gledaju u dlan), ni oniromanti (tumače snove), ni Bogomoljci, ni najveći optimisti i poznavaoci fudbala i Voše, ne mogu da pretpostave.
Da bi došli do pozitivnog rezultata trebaće značajno više borbe, pameti, znanja i kolegijalnosti, nego na svih sedam prethodnih mečeva zajedno! Koliko smo kadri da to učinimo i da li imamo volje za to – saznaćemo u sredu oko 20:30h. Nastavak loše serije ili početak neke nove i uspešnije, biće rešenje zagonetke koju sami sebi postavismo nedovoljnim zalaganjem, lošom atmosferom i očajnim fudbalskim (i taktičkim) predstavama u minulom periodu. Preuzeti odgovornost, biće preduslov boljitka! Svako svoju...Bez ikakvih izgovora, lepo upakovanih fraza i rečenica koje navijači (ne)žele da čuju. Znajte (a znamo da znate) – ZANIMA NAS SAMO JEDNO!!!
Na konferenciji za medije u SC Vujadin Boškov, medijima su se obratili (još uvek) šef struke Dejan Vukićević i (još uvek) ljubimac navijača Vojvodine Abubakar Oumaru. Osim Brankovića koji je još rovit, svi igrači konkurišu za tim, a među njima, to će od danas i sedamnaestogodišnji Milan Spremo, koji je zadužio dvojku. Milane – Tebi sve najbolje u dresu našeg voljenog Kluba i da nas često obraduješ sa po dva gola na meču!!!
Vukićević je rekao da idemo na noge najboljem timu Srbije koji dominira ligom u prehodnoj deceniji. Rival ima velik izbor dobrih igrača, pa samim tim i mogućnost da kombinuje prema potrebi. Bez obzira na to, dobro smo ih skenirali i proučili svaki detalj, pa iznenađenja neće biti. Mi se nalazimo u specifičnom momentu, a ovo je najbolji mogući takmac u ovom trenutku, jer preko njega mi i možemo da prevaziđemo sve turbulencije koje su nas snašle. Biće ovo utakmica u kojoj naši najbolji igrači treba da pokažu najviše i ja lično to od njih i očekujem. Braniti se nećemo, a uz veliku koncentarciju, želju i samopouzdanje, doći ćemo do željenog rezultata. Moramo izdržati početni pritisak, a vreme nam može biti jedan od najvećih saveznika, jer će oba rivala sutra težiti pobedi, bez kalkulisanja, završio je prvi trener tima.
Oumaru, koji je i presudio na pomenutom meču 16. aprila prošle godine, se raduje utakmici u kojoj će oba protivnika atakovati na suparnički gol. Dobri jesu, bolji nisu. To ćemo saigrači i ja da dokažemo, u meču u kome neće biti kompromisa u borbi i nadmudrivanju. Za gol više, za našu pobedu – tako smo se spremali i obećali jedni drugima. U otvorenoj borbi, šansu svakako imamo i sutra moramo dati sve od sebe da obradujemo naše navijače, dodao je Kamerunac.
Motiva imate, setite se maja prošle godine i pobedom zacelite naše prolećne rane!
HOĆEMO BORBENU FK VOJVODINU!!!
U svetlu aktuelnih geopolitičkih zbivanja, a posebno posle obaranja ruskog vojnog aviona od strane turske armije, bilo je neizvesno gde će fudbaleri Vojvodine odraditi zimske pripreme. Već godinama unazad Novosađani su kraj januara i početak februara provodili na obalama...
Najdraži momenat mi je bio kada smo izbacili Mančester Junajted iz kupa. Igranje u Premijer ligi je bilo ostvarenje mog sna!
Yusuf | 17 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Romanić | 4 |
Nikolić | 4 |
Kokanović | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Poletanović | 1 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 20 |
Yusuf | 20 |
Gočmanac | 15 |
Korać | 15 |
Barros | 12 |
Kokanović | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Rosić | 10 |
Za njega nije bilo igrača koje ne može da predibla, nema situacije iz koje ne može da umiri loptu, ili je ne može uputiti gde je najpotrebnije...