a dananji dan pre 70 godina započeo je drugi svetski rat. Najveća kataklizma koju je čovečanstvo doivelo nije mogla da zaobiđe Novi Sad i Vojvodinu. Nebrojani broj navijača Vojvodine zavrio je svoj ivot pred streljačkim odredima i logorima, a gotovo čitav jedan tim je izginuo u borbi protiv faizma. Jedni su ginuli za kralja, a drugi za sovjetsku Rusiju, a nama je ostao neutean bol, obaveza za sećanje i ogromno pitanje kako bi danas izgledala Vojvodina da nije dolo do tog kobnog rata.
U sledećim redovima podsetićemo se igrača FK Vojvodina koji su postradali za vreme ratnih deavanja.
Pera Simin (igrao u Vojvodini u sezoni 1940/41), rođeni brat Milana Simina, koji je takođe igrao u Vojvodini, ubijen je među prvim rtvama rata. Njegov brat Milan eljno je čekao priliku da ga osveti. Sa svojom grupom partizana poao je 25. jula 1941. godine u čenejski atar s namerom da pale ito, rue elezničke pruge, seku telefonske stubove... Otkriveni su i u neravnopravnoj borbi poginuo je Milan Simin, uhvaćenog Nemeta na licu mesta su likvidirali faisti, a ivko Radovanović je 2. avgusta iste godine obeen.
Milan Stoja (igrao u Vojvodini u periodu 1938.-1940. godine) i ivko Brzak (igrao u Vojvodini od 1939.-1941. godine), takođe igrači Vojvodine, uhapeni su, osuđeni na velike vremenske kazne i poslati na prisilan rad na istočni front. Uspeli su da pobegnu kod Rusa, ali su, iznemogli od gladi i bolesti, umrli u logoru Moransk 1943. godine.
Duan ućov (igrao u Vojvodini 1930.-1938. godine) iz Nadalja, bio je komandant taba partizanskih i diverzantskih grupa u Novom Sadu. Uhapen je 1941. godine, osuđen na smrt i 25. novembra 1941. godine obeen u Novom Sadu.
Radovan Boin (igrao u Vojvodini 1926.-1936. godine) je 1942. godine streljan s majkom u Novom Sadu.
Ako se ovim rtvama rata dodaju i imena Boka Petrovića, koji je poginuo u paniji i Svetozara Cvete Danića (nosio dres Vojvodine od 1934.-1936.), koga su streljale ustae u Zagrebu, vidi se da je ceo jedan tim bivih igrača Vojvodine dao svoje ivote u borbi protiv faizma.
U svetlu aktuelnih geopolitičkih zbivanja, a posebno posle obaranja ruskog vojnog aviona od strane turske armije, bilo je neizvesno gde će fudbaleri Vojvodine odraditi zimske pripreme. Već godinama unazad Novosađani su kraj januara i početak februara provodili na obalama...
Najdraži momenat mi je bio kada smo izbacili Mančester Junajted iz kupa. Igranje u Premijer ligi je bilo ostvarenje mog sna!
Yusuf | 17 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Romanić | 4 |
Nikolić | 4 |
Kokanović | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Poletanović | 1 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 20 |
Yusuf | 20 |
Gočmanac | 15 |
Korać | 15 |
Barros | 12 |
Kokanović | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Rosić | 10 |
Priča Fudbalskog Kluba Vojvodina započinje u proleće sad već davne 1914. godine. Dok se svet spremao za rat, grupa omladinaca rešila je da osnuje fudbalski klub...