ovi Sad, 13. aprila 1996. godine. Stadion Vojvodine, gledalaca 800, sudija: Olarević (Beograd). Strelci: Drinčić u 11. i Stojak u 43. minutu. Žuti kartoni: Miloševski, Drinčić (Vojvodina), Tomić, Popović i Milićević (Sloboda).
VOJVODINA: Kocić Dunđereki 7, Vranješ 6, Vukotić 7, Šaula 8, Cilinšek 6, Lerinc b (Šaraba 6), Drinčić 7, Gluščević 6, Miloševski 6, Stojak 7 (Barac ).
Sloboda: Ćulum b (R. Ilić 7), Tomić 5, Zdravković 7, Milićević 5, Ristanović 6, Đ. Ilić 5, Nikolić 5 (Matijašević 6), Popović 5, Radović 5, Vranješ 6, Vidojević 5 (Vukomanović ).
Fudbaleri Vojvodine savladali su u 31. kolu užičku Slobodu, ali će se iz novosadske utakmice pamtiti samo rezultat 2:0. U ligaškom nadmetanju najvažniji su bodovi, a "crveno-belima" obezbedili su ih Zdravko Drinčić u 11. i Damir Stojak u 43. minutu. Sve ostalo, osim snega koji je začinio ovu nezanimljivu predstavu, brzo će se zaboraviti.
Sloboda, s obzirom da je već zapečatila svoju sudbinu, nije mogla posebno da inspiriše igrače Vojvodine. Ipak, kako se Novosađani još nadaju drugom mestu, očekivalo se da će s više žara ući u ovaj duel. Istina, ne može se učenicima Đoka Hadžievskog mnogo zameriti na voljnom momentu, ali bolje od proseka nisu mogli. U prvom delu fudbal je još i bio na zavidnom nivou. Stvarali su domaći šanse i na vreme postigli gol, koji je verovatno odredio dalji tok meča. Posle duplog pasa sa Šaulom, Drinčić je zaobišao golmana Ćuluma i iskosa s lsve strane pogodio suprotni ugao. Malobrojni, promrzli gledaoci ponadali su se da će uslediti reviji golova, ali je snažna vejavica pomrsila njihove račune.
Već u 28. minugu arbitar Olarević tražio je od delegata crvenu loptu, pošto se bela od snežnog pokrivača sve teže uočavala. Uz to, zimski ambijent osujetio je fudbalere oba tima da pokažu umeće.
U nekoliko navrata, što posle solo prodora, što iz slobodnih udaraca, da ugrozi Ćuluma pokušao je i Šaula. Tako je nakon divne akcije sa Stojakom umalo bio neprecizan. Konačan rezultat postigao je plavokosi napadač Vojvodine u 43. minutu, Stojak. Slično kao i Drinčić na početku susreta, vešto je zaobišao golmama Slobode i zatresao mrežu.
Nastavak utakmice bio je mnogo slabiji. Kao da su obe ekipe bile zadovoljne učinkom, pa se nisu mnogo trudile da izmene rezultat. Vojvodina je stvorila dve ozbiljnije šanse i to u 80. minutu. Prvo je Drinčić kao tane uleteo u šesnaesterac Užičana, šutirao je iz "mrtvog" ugla, ali je rezervni golman Slobode Ilić bio na visini zadatka. Odmah potom u prilici da poveća vođstvo svog tima bio je i Gluščević. Kada se našao u izglednoj poziciji, oklevao je, pa je odbrana Užičana osujetila njegovu nameru.
Poslednji zvižduk sudije Olarevića jedva su dočekali igrači oba tima, baš kao i šačica mahom razočaranih gledalaca.
U svetlu aktuelnih geopolitičkih zbivanja, a posebno posle obaranja ruskog vojnog aviona od strane turske armije, bilo je neizvesno gde će fudbaleri Vojvodine odraditi zimske pripreme. Već godinama unazad Novosađani su kraj januara i početak februara provodili na obalama...
Yusuf | 17 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Romanić | 4 |
Nikolić | 4 |
Kokanović | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Poletanović | 1 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 20 |
Yusuf | 20 |
Gočmanac | 15 |
Korać | 15 |
Barros | 12 |
Kokanović | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Rosić | 10 |
Od tih prvih utakmica pa sve do 1951. godine Jozef je uvek bio ako ne najbolji onda jedan od onih koji je srce ostavljao na terenu...